Dana 29. ožujka 1516. godine vlasti Mletačke Republike dodijelile su Židovima u Veneciji područje grada u kojem su morali stanovati. Taj je dio grada nazvan Geto (tal. Ghetto, a na mletačkom dijalektu Ghèto).
Današnji pojam geto za područje nekog grada u kojem živi diskriminirano stanovništvo dobio je naziv upravo po tom venecijanskom dijelu grada, čiji su primjer preuzeli i drugi gradovi.
Vijeće umoljenih Mletačke Republike i dužd Leonardo Loredan dodijelili su Židovima područje grada u kojem su morali stanovati. Venecijanski geto nalazio se u sjevernom dijelu grada, u predjelu Cannaregio.
Bio je ograđen i imao je vrata kroz koja nitko nije smio ući niti izaći od zalaska do izlaska sunca. U okolnim kanalima čak su postojale brodske straže koje su pazile da netko ne bi prešao granicu geta.
Godine 1555. Venecija je imala 160 208 stanovnika, uključujući 923 Židova koji su uglavnom bili trgovci.
Segregaciju Židova u Veneciji i geto u tom gradu ukinula je tek Napoleonova vlast, nakon što je ugašena Mletačka Republika.
Mletačku Republiku su Francuzi raspusti 12. svibnja 1797. i okončali odvajanje geta od grada 11. srpnja iste godine. U 19. stoljeću geto je preimenovan u Contrada dell'unione.