Na današnji dan prije 235 godina, 4. rujna 1790. hrvatski ban grof Ivan Nepomuk Erdödy izrekao jednu od najslavnijih rečenica iz hrvatske povijesti, ustavši u obranu političkih prava Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Tu je rečenicu izrekao na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu (danas Bratislava u Slovačkoj), kad su Mađari dali prijedlog da se mađarski jezik uvede u sve javne poslove u Hrvatskoj.
Ban je izrekao rečenicu na latinskom: "Regnum regno non praescribit leges", što znači "Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone". Time se suprotstavio pokušaju Mađara za uvođenje njihovog jezika u hrvatsku upravu. Obrana je uspjela, pa je službeni jezik u Hrvatskoj ostao je nadalje latinski.
Njegove su riječi postale jedno od općih mjesta hrvatskog nacionalizma, pa i hrvatskog nacionalnog osjećaja (one leže u srži zalaganja za Hrvatsko državno pravo.). Antun Gustav Matoš u svojoj pjesmi Pri svetom kralju iz 1909. godine pogrešno ih je pripisao banu Tomi II. Erdődyu (1588. – 1624.), čiji se lik nalazi na nadgrobnoj ploči u Zagrebačkoj katedrali.
Hrvatska je u to doba (kraj 18. stoljeća) bila u sastavu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, ogromne države koja je obuhvaćala ne samo prostore današnje Hrvatske i Mađarske, nego i Slovačke, Vojvodine, velikog dijela Rumunjske, austrijskog Gradišća, pa čak i dijela današnje Ukrajine.
Službeni jezik u toj državi 1790. bio je latinski, no upravo u to doba Mađari, kao vladajuća elita, počinju s pokušajima uvođena mađarskog kao jedinstvenog jezika uprave.
Hrvatska je u sklopu te velike države imala određenu autonomiju. Priznavalo joj se da je zasebna kraljevina, premda je dijelila kraljevsku krunu s Ugarskom (bila je to slavna kruna sv. Stjepana). Hrvatska je imala i vlastitog bana, koji je bio neka vrsta potkralja (prorex).
Ivan Nepomuk Erdödy pripadao je slavnoj grofovskoj obitelji Erdödy, nekad zvanoj Bakač, koja je dala kardinala Tomu Bakača (glavnog kandidata za papu 1513.) i bana Tomu Erdödyja – slavnog pobjednika na Turcima kod Siska 1593. godine.
Ta je obitelj dala više banova od ijedne druge u hrvatskoj povijesti (osim možda Frankopana, ali u davna vremena). Grof Ivan Nepomuk bio je čak šesti po redu hrvatski ban iz obitelji Erdödy.
Ivan Nepomuk II. Erdődy (Johannes Nepomucenus) imao je posjede u Varaždinskoj i Križevačkoj županiji, a u Ugarskoj u županiji Vas (vlastelinstvo Vép).
U vojnoj službi 1765. postao pukovnikom a 1790. podmaršalom ugarskog konjaništva. Istodobno je držao i funkcije kraljevskog komornika i tajnog savjetnika. U politici bio protivnik apsolutizma Josipa II. jer su kraljeve reforme smanjivale utjecaj plemstva na vlast u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kralj Leopold II. imenovao ga je banom 1790.
God. 1793–1806. bio je veliki župan Varaždinske županije, ali zbog banskih i vojnih obveza (pukovnik obiju banskih pukovnija te kapetan Pokupske i Unske krajine) u županiji ga je zamjenjivao Anton (Antal) Amadé de Várkonyi. Cijelo vrijeme banovanja Erdődy je nastojao potaknuti ispunjenje kraljeva obećanja o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom.
