Grizete nokte? Ovo je pravi razlog zašto to radite

Grickanje noktiju (onihofagija), prokrastinacija i samosabotaža u profesionalnom i privatnom životu, naizgled su nepovezane i frustrirajuće navike.

Međutim, klinička psihologija ukazuje na to da se iza ovih obrazaca ponašanja krije zajednički, duboko ukorijenjen mehanizam.

Prema stručnjacima, takve samodestruktivne radnje nisu pokazatelj slabosti ili lijenosti, već predstavljaju pogrešno usmjeren nagon za preživljavanjem.

Ljudski mozak, u nastojanju da pojedinca zaštiti od potencijalno veće i nepredvidive patnje, ponekad pribjegava stvaranju manjih, kontroliranih oblika štete.

Razlog zašto grizete nokte

Kako pojašnjava klinički psiholog dr. Charlie Heriot-Maitland, ljudski mozak nije evolucijski programiran za optimizaciju sreće, već za osiguravanje opstanka.

Njegova primarna funkcija jest očuvanje života u stabilnom i predvidivom okruženju, lišenom iznenadnih prijetnji. Stanje najveće ranjivosti za pojedinca nastaje uslijed izloženosti prijetnji koju nije moguće predvidjeti.

Iz tog razloga, mozak ponekad intervenira stvaranjem kontrolirane i predvidive verzije prijetnje.

Drugim riječima, mozak preferira izvjesnost štete koju pojedinac sam sebi nanosi u odnosu na neizvjesnost suočavanja s vanjskom, nepoznatom opasnošću. Dr. Heriot-Maitland to sažima objašnjenjem da mozak radije bira iluziju kontrole nad vlastitim posrtajem nego da dopusti mogućnost da nas ugrozi nešto izvan naše kontrole.

Navedeni mehanizam najočitiji je u slučaju prokrastinacije. Odgađanje važnih zadataka rijetko je posljedica lijenosti; češće proizlazi iz nelagode koju sama pomisao na zadatak izaziva.

U korijenu te nelagode može biti strah od neuspjeha, kritike ili odbacivanja.

Odgađanjem, mozak odabire manju, poznatu bol osjećaja krivnje i stresa uzrokovanog prekoračenjem rokova, umjesto suočavanja s potencijalno većom i nepredvidivom boli koju bi izazvao neuspjeh. Tako se postiže kratkoročno olakšanje od napetosti.

Perfekcionizam funkcionira na srodan način, premda kroz različit mehanizam djelovanja. Dok prokrastinator izbjegava zadatak, perfekcionist mu pristupa s opsesivnom posvećenošću, pridajući prekomjernu važnost detaljima kako bi se spriječila i najmanja mogućnost pogreške.

Iako je krajnji cilj identičan, izbjegavanje neuspjeha i kritike – posljedice takvog pristupa često uključuju visoku razinu stresa i profesionalno izgaranje.

Sabotirate sami sebe

Grickanje noktiju također se može interpretirati unutar ovog teorijskog okvira. Navedena navika, prisutna kod otprilike trideset posto populacije, često predstavlja nesvjesni mehanizam samoumirivanja u stanjima stresa, anksioznosti, frustracije ili dosade.

Može se opisati kao manja, fizička manifestacija unutarnje napetosti koja služi kao ventil, sprječavajući njezinu eskalaciju.

Najkompleksniji oblik ovog obrambenog mehanizma jest samosabotaža, osobito izražena u međuljudskim odnosima. Osobe s niskim samopoštovanjem ili nerazriješenim emocionalnim traumama iz prošlosti sklone su nesvjesnom sabotiranju vlastitih odnosa i uspjeha.

Vjerujući da ne zaslužuju ljubav ili uspjeh, mogu se povući, zauzeti obrambeni stav ili inicirati sukobe s partnerom kako bi prekinuli vezu prije nego što dožive potencijalno povređivanje ili napuštanje.

Na taj način mozak bira poznatu bol samoće umjesto nepredvidivog rizika od emocionalne povrede.

Spoznaja da su navedene navike zapravo pogrešno usmjeren zaštitni instinkt predstavlja prvi korak prema promjeni, piše Daily Mail. 

Umjesto suprotstavljanja samim navikama, cilj je razumjeti temeljni uzrok – dublji strah ili emocionalnu povredu od koje nas mozak nastoji zaštititi.