Dvjestota godišnjica rođenja izumitelja saksofona

Iako je Belgijac Adolphe Sax dao svoje ime saksofonu, instrumentu koji je izumio i njime izazvao revoluciju u glazbi, posebno jazzu i bluesu, i dalje je nepoznat širokoj publici.

Rođen 1814. u Dinantu, na obalama rijeke Meuse u Belgiji, kao dječak se s roditeljima preselio u Bruxelles, gdje mu je otac radio u tvornici instrumenata. U djetinjstvu se zamalo utopio i preživio strašan pad po stepenicama. Da je bio manje sretan John Coltrane, Dexter Gordon, Maceo Parker, Charlie "Bird" Parker i Sonny Rollins vas nikada ne bi rasplakali zvukom svoga puhačkog instrumenta karakteristična oblika lule. Povijest i popularna kultura dvadesetog stoljeća ne bi bile iste.

No, daleko od zadimljenih klubova Harlema, u Francuskoj sredinom 19. stoljeća, saksofon i njegov 'rođak' sakshorn, drugi Saxov izum srodan tubi, doživljavaju preporod zahvaljujući ozbiljnom poticaju iz vojske.

Godine 1842., u vrijeme kada Sax već uživa dobar ugled graditelja glazbala u Bruxellesu i kada je već prijavio patente za poboljšanje klarineta, seli u Pariz gdje osniva radionice i gdje se industrijska proizvodnja osniva na podjeli rada i na znanstvenom istraživanju akustike.

Na velikom natječaju koji je 1845. u Champ-de-Marsu organizirala vojska želeći reformirati svoja glazbala, instrumenti Adolphea Saxa lako pobjeđuju suparnički projekt talijanskog skladatelja Michelea Carafa zahvaljujući ponajviše njihovoj snazi i jasnoći zvuka. 'Bitka' Saxovih i Carafovih instrumenata koja se događala pred dvadesetak tisuća gledatelja, zauvijek je afirmirala ugled belgijskog izumitelja koji je pobijedio na natječaju i gotovo stekao monopol u izradi glazbala za vojničku glazbu, na štetu svojih francuskih suparnika.

Sax, kojemu se divio i Hector Berlioz, 1846. prijavljuje patent za "sustav puhačkih glazbala, takozvanih saksofona".

No počeci saksofona i drugih limenih glazbala koje je izrađivao Sax nisu laki. Budući da su bili odveć novi da bi se uvrstili u dionice klasičnih glazbenih djela, postupno su našli mjesto u opernim orkestrima, poput trube osmišljene kod postavljanja Verdijeve Aide 1880. Orkestralni glazbenici nisu bili voljni svirati na tim novim instrumentima sve dok ih nisu prihvatili crni američki džezisti koji su ih na kraju učinili popularnima.

Neobična priča o Adolpheu Saxu i o njegovim brojnim izumima prikazana je na izložbi "Sax200" koja se jučer otvorila u MIM-u (www.mim.be), Muzeju glazbala koji je od 2000. smješten u jednoj od najljepših secesijskih zgrada u belgijskoj prijestolnici, u nekadašnjim trgovinama tkaninom Old England.