Bio je Hitlerov načelnik stožera kojem su Amerikanci dodijelili odlikovanje
Njemački nacistički general-pukovnik Franz Halder umro je na današnji dan, 2. travnja 1972. godine. Značajan po tome što je za vrijeme Hitlerovog režima bio načelnik glavnog stožera (tj. šef generalštaba) njemačke vojske.
U Njemačkoj je glavni stožer tj. generalštab imao ključnu ulogu u vojsci, što je bila tradicija još iz pruskih vremena. Po svemu sudeći, Prusi su i izmislili koncept glavnog stožera kao središnjeg mjesta za planiranje i upravljanje ratnim operacijama.
Franz Halder rođen je 30. lipnja 1884. u Würzburgu, kao sin generala. Njegova obitelj imala je već oko 300 godina dugu tradiciju službovanja u bavarskoj vojsci. Franz se školovao za artiljerijskog časnika.
Postao je poznat kao dobar stožerni časnik i organizator, tako da je već prije Drugog svjetskog rata napredovao do čina generala artiljerije. Godinu dana prije napada na Poljsku, Halder je postavljen za načelnika glavnog stožera njemačke vojske. Taj je stožer imao veliku ulogu u izradi planova za napad na okolne zemlje.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je nepisana podjela po kojoj je Halderov stožer planirao akcije na Istočnom bojištu, dok je za Zapadno bojište bio uglavnom nadležan Keitelov stožer.
Najviši čin do kojega je Halder došao bio je general-pukovnik (njem. Generaloberst), što je čin odmah ispod feldmaršala. Godine 1942. između Hitlera i Haldera došlo je do razmirica, vjerojatno zato što je Halder kritizirao Hitlerove neracionalne postupke na Istočnom bojištu, posebno o situaciji kod Staljingrada.
Halder je stoga smijenjen s mjesta načelnika glavnog stožera. Nakon Stauffenbergovog atentata na Hitlera, general Halder je u čistkama uhićen, premda sam izgleda nije sudjelovao u atentatu. Boravio je u logorima do kraja rata i izbačen je iz Wehrmachta.
Ipak, imao je razmjernu sreću da nije bio ubijen. Nakon završetka rata saveznici ga nisu osobito strogo kaznili, a na suđenjima u Nürnbergu bio je čak i svjedok optužbe.
Oslobođen je nakon dvije godine, a kasnije je čak postao američki savjetnik za vojnu povijest. Sudjelovao je i u poslijeratnoj obnovi Njemačke. SAD mu je za zasluge dodijelio odličje U.S. Meritorious Civilian Service Award.
