Heinrich Himmler - Nečovjek na čelu nacističkih odreda smrti
Na današnji dan prije 125 godina, 7. listopada 1900. u Münchenu je rođen Heinrich Himmler, glavni zapovjednik njemačke policije, SS-a, SD-a, Gestapa i RSHA, te time i jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke.
"Židovi su poput ušiju. Moramo ih istrijebiti – to je pitanje čistoće", govorio je ovaj čovjek, organizator genocida nad Židovima i drugim nearijcima te možda najbrutalniji nacistički zločinac. Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen odredima smrti, Himmler je imao svu ovlast da primijeni genocid na 4 do 6 milijuna ljudi, na industrijskoj skali.
Uz Hermanna Göringa i Josepha Goebbelsa, bio je dio Hitlerova velikog trijumvirata, najmoćnijih ljudi Trećeg Reicha.
Tri monstruma držala su gotovo čitavu vojnu i civilnu vlast u tadašnjoj Njemačkoj. Svaki je, naime, posjedovao jedan stup moći – Goebbels javno mišljenje, Göring tajnu državnu policiju Gestapo, a Himmler je od 1929. bio na čelu zloglasna SS-odreda smrti, samostalne oružane sile odane samo Hitleru.
Godine 2008., njemački ga je časopis Der Spiegel proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti.
Heinrich Luitpold Himmler rođen je u okolici Münchena kao sin Josepha Gebharda Himmlera i Anne Marie Heyder, i srednji od trojice braće. Himmlerovo djetinjstvo bilo je iznenađujuće normalno. Netko bi mogao reći da je čak bio i povlašten. Njegovi roditelji bili su strogi, no vrlo aktivni u životu i razvoju svoje troje djece.
Himmler se 1910. počeo školovati u elitnim gimnazijama u Münchenu i Landshutu gdje se obrazovao u klasičnoj književnosti. Dok je imao problema s tjelesnim odgojem, Himmler je bio izuzetno bistar i marljiv učenik, i akademski dio školstva obavljao je odlično.
Također, po očevom naređenju, Himmler je redovito pisao dnevnik i to svaki dan, od 10 do 24 godine. On je također imao mnoge izvanškolske aktivnosti u kojima je uživao - igrao je šah, svirao klavir, sakupljao poštanske marke i bavio se vrtlarstvom. Za vrijeme Himmlerove mladosti, a preneseno i u njegovu odraslu dob, njegov odnos sa suprotnim spolom uvijek je bio težak.
Inspiriran Prvim svjetskim ratom, počeo je moliti i nagovarati oca da iskoristi svoje veze s plemstvom tako da on postane kandidat za časnika. Njegovi roditelji su prigovarali no popustili su. Dopustili su mu da nakon diplomiranja 1918. trenira s 11. Bavarskom postrojbom.
Zbog neatletske građe imao je problema s fizičkim treninzima u vojsci. Kasnije iste te godine rat je završio, a Njemačka je bila poražena, a limitiran broj vojnika u njezinoj vojsci, onemogućio je Himmleru da postane profesionalni vojni časnik, te je izbačen je iz vojske. Nikad nije vidio bojišnicu.
Himmler je od 1919. do 1922. studirao agronomiju u Münchenu i nakon kratkotrajne prakse na farmi. Himmler je u to vrijeme vodio miran život kada se počeo zanimati za mladu djevojku koja je bila kći vlasnika zalogajnice u koju je Himmler često dolazio, ali ga je ona odbila.
Donosimo neke zanimljivosti iz života jednog od najvećih monstruma u svjetskoj povijesti:
1. Nazvan je po bavarskom princu, svome krsnom kumu. Himmlerov otac je, naime, bio visokopozicionirani učitelj koji je predavao brojnim uglednicima, uključujući princa Heinricha. Dok je prema najmlađem sinu bio strog ali pravedan, majka ga je razmazila preko svih granica te bdjela nad njim poput kvočke. Nikakvo čudo, ako znamo da je kao balavac “uzgojio” više boljetica od Jeremije iz “Alan Forda”, od infekcije dišnih puteva do problema sa srcem i želucem.
2. Upravo zbog spomenutih zdravstvenih tegoba, svoje agresivne impulse nije uspio realizirati u Prvome svjetskom ratu. Dobio je bijednu poziciju časnika u rezervnom bataljunu, što će reći da fronta nije vidio. Ta činjenica, pored one da se njegova domovina našla na gubitničkoj strani, dodatno je nataložila mladićev bijes. Njegove sve izraženije antisemitske ideje bile su odgovor za tešku gospodarsku situaciju u zemlji, za koju je krivio upravo Židove.
3. Manje je poznato da je Himmler studirao agronomiju. Nakon diplome, zatekao se u nepovoljnoj situaciji. U Njemačkoj je, naime, bjesnila jedna od najgorih inflacija u povijesti, pa je momak, umjesto na željenu doktorskom studiju, završio na nisko plaćenom poslu. Upravo u tom periodu duboke osobne frustracije pridružio se nacističkoj stranci, ustrajno i lukavo krčeći put do samog vrha vlasti u Trećem Reichu.
4. SS (akronim od “Schutz-Staffeln”, odnosno “zaštitni odred”) se pod njegovim kormilom od beznačajne skupine s malobrojnim članovima preobrazio u moćnu terorističko-policijsku organizaciju, svojevrsnu državu u državi. Imao je čak i vlastite vojne jedinice, Waffen-SS, paralelno sa službenim njemačkim oružanim snagama, Wehrmachtom. Himmler je, dakako, imao najviši mogući čin, onaj Reichsführera. Za Drugoga svjetskog rata, različite formacije SS-a počinile su strašne pokolje civilnoga stanovništva, osobito u logorima.
5. Pod fiktivnim imenom Max Heiliger, SS-ovci su otvorili bankovni račun na koji su polagali novac, zlato, nakit i umjetnine otete od europskih Židova. Na tajnom sastanku, zajednički su ga odabrali Himmler i predsjednik Reichbanke Walther Funk. Dvojac je pritom pokazao cinični, gotovo dijabolični smisao za humor: riječ “heilig” na njemačkom jeziku znači “svet”.
