Barbara Pandžić iz Drinovaca proslavila 100. rođendan: "Mogla sam biti predsjednik"

Barbara Pandžić iz Drinovaca, dugogodišnja stanovnica ovog mjesta, proslavila je svoj stoti rođendan. Rođena 1926. godine u Grudama, Barbara je svoj život posvetila obitelji i zajednici, a danas je okružena s petero djece, 14-ero unučadi i 19-ero praunučadi.

Na krštenju joj je nadžupnik fra Gabro Grubišić dao ime Barbara, a sama proslava sto godina života bila je prilika da se prisjete sve faze njezinog bogatog i inspirativnog života.

Njezina unuka je ispričala neke detalje o životu svoje bake te ih prenosimo u cjelosti.

Pročitala sam davno da ime Barbara nose posebne, snažne i hrabre žene. I iz prve ruke to mogu potvrditi. Sve vezano za nju i za njezin život ima neki poseban pečat i kad je upoznate, za nju znate i gotovo, nema nazad.

I nije to što je moja baba, nego je to žena drčna, stamena i drugačija od svih koje sam upoznala; sa nenadmašnim smislom za humorom i velikim intelektom.

Kontala se ona u to vrijeme i pivale se pjesme o njoj jer je bila jedinica i poštena djevojka:

Da sam momak i da tražim cura,

Iko Šinkin bio bi mi šura.

Bare moja da mi je k’o tebi,

Ja bi Jerku Keganova sebi.

Ali džaba njima bilo i pjevat i dozivat, i udvarat i molit, ona je sebi zapikirala Ljubu iz Bovana i čekala i čekala dok se nije vratio iz vojske, izbrojalo se 26 godinica. Nije svakom bilo pravo da ćaćina jedinica iz grudskog Bostana ode u male i nebitne Bovane, ali zato je se filmski umakla i nije bilo nazad.

1952. udala se za Ljubu, našeg dida i od njezinog dolaska u Pandžića se rodilo petero djece, 14-ero unučadi i zasad 19-ero praunučadi.

Did i ona posebna ljubavna priča, oboje jakih karaktera, ali uvijek složni i jedno bez drugog kao juha bez soli – ne može i gotovo!

Dida više nema, ali uz njezine priče učimo da zaborava nema za one koje voliš.

Da ne pametujem puno i ne trošim uzalud retke, citirat ću svog rječitijeg brata:

"Pamti baba ratove, pamti puno ljudi, puno narodnih pjesama, puno događaja. Pamti vremena kad se čitav dan znao potrošit samo za donijet kući vode. Pamti vremena kad je život bio spor i trajao kraće. Ali njezin je eto potrajao.

Mogao bih pisati o njoj i o njima još danima da imam vremena. Jedno stoljeće... pa vi zamislite što je i koliko izostavljeno.

Život joj je bio težak, ali drugačiji i nije tražila. Vodila se srcem i prihvaćala i nadilazila što je dolazilo. I sada stoji kao pobjednik i slavi stoti rođendan."

Iako se često žalimo da od nje teror trpimo, svi mi od Barbare zapravo inspiraciju crpimom, pišu Grude online.

Zna ona puno puta reć: "da nisam bila jedinica i da mi je ćaća da’ ić’ u veće škole, mogla sam bit i precednik!".

Ali nama nisu bitne škole ni šta bi s njima bila, u našoj kući mandat je još uvijek njezin.