Znanje i iskustvo u bordel-zemlji
11.7. – Ponedjeljak
Ono što bio trebalo biti dan žalosti, dan sjećanja na zlo koje smo uzgojili u sebi u takvu zvijer da se nije mogla zadržati u nama, opet se pretvara u politička prepucavanja i zadiranje prljavim prstima u ranu koja upravo zbog tih prstiju nikako i nikada neće zarasti.
Iskorištava se srebrenička tragedija da se ponovi tko to najviše voli ovu zemlju, tko je najveća zvijer i važu se riječi kao da samo oni koji skaču jer ne mrze Bosnu i na tom skakanju pune džepove odlučuju što će se reći kada i kome.
No, eto, u zemlji koja uporno galami o zajedništvu, koristi se svaka prilika da se rana raskrvari i da se iskopa još veći jaz među nama.
Za to vrijeme Japanci su pronašli način kako živjeti na Mjesecu. Mi još nismo pronašli način kako živjeti na zemlji, jedni pored drugih, ako već ne možemo jedni s drugima.
12.7. - Utorak
U kakvom cirkusu živimo i kako doživljavamo svijet oko sebe pokazao nam je čelnik stranke, entiteta i mikrofona, Milorad Dodik, koji je sam sebi uveo njemačke sankcije. No, sva Dodikova cirkusanja umanje neke njegove druge poruke koje bi trebalo shvatiti kao surovu stvarnost – BiH je, svidjelo se to skakačima za Bosnu ili ne – neuspješna zemlja. Naravno, Dodikovi mikrofoni nikad neće čuti pjesmu da je možda i on jedan od razloga za to.
Kandidatkinja za Dodikovu kolegicu u Predsjedništvu BiH, Borjana Krišto, još uvijek se nije obratila svima. Govorila je za one koji gledaju RTV HB i rekla kako su se oni koji su je kandidirali vodili njezinim znanjem i iskustvom. No, nije bitno čime se vode oni koji kandidiraju, bitno je čime se vode oni koji glasuju. Većina njih vodi se time da se njihovo znanje ne cijeni i da im se ne da da imaju iskustvo.
Za to vrijeme, u Krištinu rodnom kraju, desetak dana štrajkaju ljudi u bijelom a odsječeni od ostatka države njihov štrajk ne izbija u prve minute dnevnika, u vrhove naslovnica i u političke govore o boljem sutra. Znanje i iskustvo nisu svima mjerilo za uspjeh.
13.7. – Srijeda
Zgrozila se lako zgrozljiva BiH viješću iz susjedne Hrvatske gdje je isplivalo da je općinski načelnik karticu provlačio u bordelu.
Zgrozila se zemlja koju naši načelnici i svi bogovi s viših razina vode kao bordel i koji provlače kartice i povlače linije preko kojih svi prelaze a onda odlaze.
14.7. – Četvrtak
Gradsko vijeće Grada Mostara izmijenilo je nazive ulica koje su grdila imena ustaških dužnosnika. ''čas posla'', kako su najavljivali ove izmjene uoči izbora, pretvorile su se skoro u noćnu moru a to nije krio ni mostarski gradonačelnik sasuvši drvlje i kamenje po onima koji unose nemir u Mostar. Pogriješio je Mario Kordić samo što nije rekao tko je taj smutljivac pa da je Mostarcima lakše prepoznati šuplju priču u gradu prepunom rupa u šupljaka.
A uvod u izmjene naziva ulica pratile su prave opasne predstave koje su mostarske rane, jedva zarasle i neočišćene od gnoja mržnje, ponovno načele. Prvo je ''puklo'' partizansko spomen groblje a onda je neto maštovit ostavio nad mrtvima poruke za žive. Policija, koju nećete u Mostaru vidjeti osim u rijetkim slučajevima regulacije prometa, opet tapka u mjestu. Ili se samo pretvara da tapka.
Ulice u Mostaru, gradu kojeg su neki s visina vrlo rado pepali s noge na nogu galameći o fašistima uz Neretvu, pokazalo je ipak galamdžijama kako se može, ako se hoće. Sad bi trebale galamdžije podignuti oči na pročelja svojih zgrada i na ulaze svojih škola pa uzeti veliku gumicu za brisanje i promijeniti sporne nazive na koje su galamili u Mostaru. Za licemjerje pak gumice nema.
15.7. – Petak
Državu ne zanimaju štrajkovi ljudi u bijelom kojima se crno piše. Tako se piše i poljoprivrednicima koji prijete prosvjedima. Nitko ne razmišlja o tome da ćemo gladovati čim prođe ljetni zaborav i punjenje džepova turističkog sektora.
Grad Mostar ide na kolektivni godišnji odmor. Dok se trubi o radovima, promjenama, mijenjanju lica, radnici idu odmarati. Grad je ionako prepušten dobroj volji onih koji se prže u njemu.
Hercegovina opet gori. Vatrogasci s oldimerima brane kuće i gledaju u nebo. Oni što su po zakonu podigli sebi plaće češkaju se uz vodu razmišljajući možda kako su komplicirani zakoni zemlje koji ne mogu tek tako kupiti kakvu letjelicu da od vatre spasi blago u koje se kunu.
16.7. – Subota
''Jako veliki broj ljudi u BiH prema anketi o radnoj snazi ne želi raditi. Da li te osobe žive od nekog vida socijalne pomoći ili od novčanih doznaka iz inozemstva ne znamo, ali veliki broj njih sigurno ima računicu da više može zaraditi na taj način nego zaposlenjem'', kaže Agencija za rad i zapošljavanje BiH priznajući tako da državom vladaju robovlasnici kojima ne pada na pamet učiniti rad i posao primamljivim roblju s popisa Agencije.
Jasno je da Agencija nema pojma o stvarnom stanju s radnom snagom jer se u BiH dosta toga krije kad su u pitanju poslovi i poslodavci. Jasno je i da potencijalni radnici nemaju nikakvog povjerenja u Agenciju na čijim listama možete visjeti godinama a da vas nitko ne kontaktira za bilo kakav posao. Jasno je i da poslodavci ne žele da se radnici osvijeste i nedajbože pomisle svi u isti glas kako su izrabljeni, poniženi i neplaćeni pa da se nešto mora mijenjati u začaranom krugu koji proizvodi samo želju da se ode.
17.7. – Nedjelja
Federalni zavod za statistiku, čijim brojkama malo tko vjeruje, objavio je kako BiH ostaje bez srednjoškolaca. Mi, koji se uvijek igramo brojeva, kasno ćemo shvatiti da je popuštanje likovima s lista, koštalo ovu državu više nego što to može napisati bilo koji broj.
Šuti se o brojkama upisanih u škole, šute velikani govora o brojčicama upisanih na fakultete, šute stranke o gubitku biračkog tijela. Samo ne šute oni koji dižu brojke od kojih ćemo s prvim danima jeseni postati još veća sirotinja.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
