Gdje su vam crveni obrazi?

4.7. – Ponedjeljak

Dok probijaju sve druge rokove, stranke nisu probile rok prijave za predstojeće izbore. Tu nema zavlačenja, navlačenja i čekanja da netko drugi odradi poslove umjesto njih. Naš glas i svoju fotelju želi 90 stranaka, 38 koalicija i 17 neovisnih kandidata. Tisuće su to imena koja će sjesti na beskrupulozna mjesta s kojih se ne vidi stvarnost i na kojima se odmah oboli od amnezije.

Naravno, nitko nije objavio, a mlohavo stado nije ni očekivalo, predizborni program ili barem jasno dao do znanja za kakvu će se budućnost boriti. Ne treba stoga misliti da će netko nečim iznenaditi glasače.

Najbolji je primjer borba Željka Komšića, čovjeka koji je zalutao u politiku i još uvijek luta, koji traži da se potpiše da Dragan Čović bude ništa a on da bude sve. Svelo se, dakle, sve na to da se drugi porazi, pretvori u neprijatelja, a da se sebe proglasi spasiteljem zemlje koja ne prestaje propadati i prazniti se.

S druge strane, Čovićev program svodi se – u pauzama kuknjave u kojoj ne priznaje poraz - na priču o ljepoti i osvježenju kao da je u uredu kakvog wellness-salona.

Oni koji postoje da nas plaše, a da njihove savjete nitko ne sluša, kažu da nam se ne piše dobro. Tko u državi izdrži do kraja godine, morat će ponijeti košaricu tešku 3 tisuće maraka.

5.7. – Utorak

Europa raspravlja o nama. Mi sami ne raspravljamo o sebi niti se vidi bilo kakva želja da bilo tko sjedne za bilo kakav stol i napravi bilo kakav korak prema bilo kakvom naprijed.

Europski parlament kaže kako je BiH na raskrižju i da treba poštivati sporazum iz Bruxellesa koji nije nikakav sporazum jer se sa sastanka nitko nije vratio ni sporazumljen ni razuman.

Za to vrijeme, BiH preuzima još jednu neslavnu titulu. Zemlja smo s najvišom inflacijom u regiji i najtišim političarima po tome pitanju. Kod nas je ipak najviše stručnjaka za šupljine, bilo da se one prosipaju u pričama, bilo da se popunjavaju.

6.7. – Srijeda

Dogodilo se i to. U nekoliko gradova u BiH građani su izašli na ulice, zagalamili koji put u nebesa da su negdje oko nas lopovi, zaokružili cijene ulja na transparentima a onda se mirno povukli u nemir svojih domova. U nekim gradova na prosvjede protiv nevidljivih sila nije se pojavio nitko. Građani su, eto, pokazali kakav takav bunt. Dok se ne pojavi netko i ne uslika neki ubačeni element i sve pretvori u političku patku.

Trojka je u Bruxellesu. Milorada Dodika ne zanimaju odnosi u Federaciji BiH koji koče zemlju. Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića ne zanimaju Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Jedan kaže da igra šaha, drugi da sve ide nizbrdo. Treba, kaže jedan, graditi odnose. Drugi kaže kako je priča gotova.

Bajke nikad nemaju kraja.

7.7. – Četvrtak

Javnost, koja sluša o neslavnim rekordima i tome kako će jesen biti vruća od ljeta, zabavlja se snimkom članica SNSD-a s plaže na kojoj blesavo otkrivaju tko su njihovi heroji koji bi mogli spasiti čitav svijet od ajkula. Kad čovjek vidi nešto tako ne preostaje mu ništa drugo nego još više zavoljeti životinjski svijet.

Hrvatska kandidatkinja za Predsjedništvo BiH još uvijek se ne obraća biračima s govornice. Kroz intervjue otkriva svoj motiv. Kao da je početnica. Ne pita za motive glasača.

Federacija Bosne i Hercegovine zabranila je izgradnju malih hidroelektrana na rijekama kojima se hvalimo a uz koje trpamo smeće čim stignemo. Neki zastupnici, iz duboke politike, bacaju se u stručnjake za okoliš pa tvrde kako mini-hidrocentrale nemaju nikakve veze s ekoloških katastrofama nego s katastrofama veze ima čovjek.

Uglavnom, katastrofa.

8.7. – Petak

Bundestag je usvojio izvještaj o BiH i odlučio pojačati stranu vojsku svojim snagama. Kod nas, gdje se glumi da je država neovisna država, a mora pokunjeno gledati strane čizme i strane kravate, izviru salve čuđenja.

Obećana zemlja odjednom nema pojma i padaju analize o tome kako se Njemačka, koju su gradile ruke naših snažnih očeva, okrenula protiv nas. A onda su uslijedila naša dobra stara tumačenja njemačke rezolucije pa je, recimo, hrvatski ministar vanjskih poslova rekao kako stav njemačkog parlamenta nije stav Njemačke. Sutra će reći da njegov stav nije stav njegov.

Za to je vrijeme Bakir Izetbegović, koji kaže da ne pristaje na svoju plaću, ali je prima, odlučio da ima stav da mlijeko neće biti jedna marka i da je 20 posto bolje u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj. Eto što je nekom pobjeda.

9.7. – Subota

I dok slušamo soljenja pameti o njemačkom soljenju pameti o stanju u BiH, stiže vijest kako vodeća njemačka stranka stavlja ''drogu u piće'' svojim članicama.

Naime, najmanje devet žena sudionica zabave koju je priredila njemačka Socijaldemokratska stanka (SPD), na kojoj je bio i kancelar Olaf Scholz, bilo je drogirano supstancom poznatom kao "droga za silovanje". Naši zavodnici imaju sreće. Ne moraju sipati drogu, sipaju samo obećanja i potežu veze za bolji posao i druga strana je zaljubljena i drogirana. I vuče za sobom malu vojsku birača.

Čovjek kojem se ne sviđa njegova plaća snimljen je kako dijeli bajramluke. Na snimkama prvi čovjek SDA vješto povlači i daruje novac kao da ne želi da se vidi njegova darežljivost koju je nahvalio nekoliko dana prije.

Da subota ne bude dosadna, pobrinuo se i PR-tim Sebije Izetbegović. Poželjela je djeci bez obitelji da Bajram provedu u svojoj obitelji. Eto kako izgleda nečija briga. Nitko ne spominje više kako izgleda diploma.

10.7. – Nedjelja

Mostarom opet plivaju grafiti. Netko tamo, nevidljiv i bezobrazan, s nekim ciljem većim od piskaranja, ponovno lijepi grafite s U-potpisom. Jadni mostarski gradonačelnik, kojem grad puca po šavovima od nakupljenog i naviknutog nerada, umjesto da sklapa kakve poslove po svijetu za bolji grad, trčkara po Mostaru s kantom boje da prikrije sramotu.

Policija ne trčkara da otkrije bilo koga u gradu na Neretvi. Osim nekoga ako rizlu okrene na pogrešnu stranu i loše smota joint.

Sarajevom pliva krv. U glavnom gradu nikad odkrvavljene zemlje rijekom je potekla krv jer je tamo netko nije poštivao tradiciju s kurbanima. Kod nas se poštuje jedino tradicija budalaštine.

Jedino svijetlo u bh vodama djevojčica je koja je pokorila europsko juniorsko plivanje braneći zemlju čija je himna toliko dosadna da je prekidaju u sred ceremonije.

Brani Lana Pudar ideju da u svima nama klija klica borca i da se - unatoč idiotima u foteljama i žabokrečinama i krvi u našim vodama – može ako se hoće.

Plješće država, koja ne može zapljeskati sebi, mostarskoj djevojčici kujući je u zvijezde a nikako da se, zacrvenjenih dlanova umjesto obraza, upita koliko je kriva što tisuće druge djece u BiH pliva na suhoj budućnosti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.