Slomljeni upitnici opet će se obiti o zaboravnu glavu

20.4. – Ponedjeljak

Karantene uspostavljene po gradovima u BiH pokazuju kako se kod nas stvari rješavaju samo na papiru. Dok izdaleka zvuči kako je riječ o mjeri kojoj se pristupilo sasvim ozbiljno, činjenice govore potpuno drugačije.

Snimke iz karantena, svjedočenja, javne objave, sve to govori kako se na terenu radi po dobrom uhodanom modelu aljkavosti i kačenju na neku od silnih bradavica nepresušnih proračuna.

Tako se u mostarsku karantenu zbijaju ljudi koje nitko nije testirao, a tek nakon upozorenja izdana je zapovijed da se ljudi testiraju. I da se pred karantenu dostavi kontejner.

U Sarajevu pak nitko ne gleda popise pa je starac iz Banja Luke greškom postao karantenski pritvorenik. Ruke se, naravno peru, pa se odgovornost prebacuje na razinu koja se u zadanom trenutku čini najlakše obranjivom i kojoj je najlakše odmahnuti rukom u rukavicama.

21.4. – Utorak

Unatoč željama da se korisne informacije proslijede što većem broju ljudi, Krizni stožer HNŽ-a kolegama novinarima pokazao je kako neki upitnici moraju postati točke. Može se netko braniti paranojama, može netko u svemu vidjeti nevidljivijeg neprijatelja od virusa, može netko spominjati plaćenike, predizborne bodove, ali nitko ne može prijeći preko činjenice da se odlučilo šutjeti o nekim stvarima.

A onda, kad jednom dođu neka druga vremena, zaboravno stado će se prisjetiti kako su im se slomljeni upitnici istegnuli u uskličnike i kako im se, po tko zna koji put, obijaju o glavu.

Jednostrano obraćanje i odmahivanje rukom na tisuće komentara javnosti koja pita stvarna, ne naručena, životna pitanja nije u redu prema razumu. Ako već ne mora biti u redu prema profesijama.

U međuvremenu, najveći ljubitelji zemlje kojoj guraju u usta da se hvali raznolikošću, pokažu kako ipak njihova filozofija može postojati samo dok je podjela i kako njihova BiH, i to samo njihova, može postojati samo dok se dijeli. Pokazuje to i  Zvizdićeva posjeta Mostaru i obilazak bolnica kojima se uporno stavljaju predznaci.

Bio bi red da se najiskreniji prijatelji BiH, a takvim se Zvizdić i zvizdići vole kiti, da nam kažu jer BiH naša ili i naša.

22.4. – Srijeda

Matematika federalnog Kriznog stožera pala je na Ustavnom sudu. Starcima iznad 65 i onima do 18 godina prekršena su ljudska prava. Stožer je rekao kako prihvaća presudu. I to je to.

Mudrolije, koje na papirima zvuče preglupo – valja se sjetiti da nema okupljanja više od jedne osobe koja može izaći i biti u razmaku od 1,5 metara – a u praksi nikako, pokazuju već spomenutu aljkavost. Netko se igra vladara života, a netko gleda kako mu se život raspada.

Država brani OHR. Željko Komšić, koji ne može ni sebe obraniti na području cijele BiH, obećava da će štititi OHR-ove dužnosnike. A svi su mislili da je OHR važan i da mu država ne može ništa nego on državi.

23.4. – Četvrtak

MMF ne zanima ništa. Dok se mi pokušavamo svađati tko će vraćati novac, kantoni ili Federacija, novac je stigao. Dužni, kad već nismo složni, biti moramo.

Bakir Izetbegović se javio i rekao kako kanton ne smije biti iznad Federacije ali i da država ne može naređivati entitetu. Tako je, sve radi kredita, ponizio državu za koju trubi kako mora biti jaka i najjača.

Karantena je posvađala sve. Počeli su i unutarstranački okršaji o tome tko je trebao reći Solakovoj družini da se ljude ne može tek tako stavljati u sabirne centre.

Povlači se i odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta u HNŽ-u. Nakon što je Ustavni sud presudio da su kretanje za starost i mladost nagazila ljudska prava, požurilo se prije suda povući i ovu odluku. No, uz silne dozvole, koje su se morale pa nisu morale slati policiji, ionako se putovalo.

Stožer HNŽ-a kaže kako govori istinite činjenice [sic!] iako ih je EUFOR uhvatio u laži. Solak pak ublažava pritvor ljudi. Tako bi u ponedjeljak, srijedu i petak mogli šetati do 13 sati umirovljenici, a utorkom, četvrtkom i subotom 15 sati pa do policijskog sata moći će izlaziti djeca, ali neće sjeti na igrališta. Zaboravili su u odluci da je ukinut i policijski sat pa bi se moglo dogoditi da djeca šetaju beskonačno.

''Moći će šetati i voziti, recimo, bicikl''. Ništa od romobila.

24.4. - Petak

Iako smo samo prije nekoliko dana čuli kako pritvoreni narod gubi kompas, federalni stožer popustio je u svim mjerama. Nema ni policijskog sata, nema ni karantena. Svi mogu svuda. Neki određenim danom, ali daleko smo mi od držanja reda. Baš kao što je od reda daleko država koja se skrila iza stožera.

Bitna je samodisciplina, kaže nedisciplinirana država.

25.4. – Subota

Zaratili smo s Pakistanom i brinemo se jer sjevernokorejskog lidera nema odavno u javnosti. Zato nam ne smeta što nekih naših lidera, poput ministara gospodarstva u vrijeme kad se ono spašava, nema u javnosti i što smo ponekad zaključani od Sjeverne Koreje.

Zdravstveni i manje vidljiviji dio federalnog Stožera, kaže da njih oko ublažavanja mjera nitko ništa nije pitao. Ni za zdravlje.

26.4. – Nedjelja

Došlo je vrijeme da isprobamo sve ono što smo prosipali po društvenim mrežama o okretanju stranica i povratku prirodi. Pušteni sa stožerskog lanca, pohrlili smo u iz domova.

Gužve i smeće. Nakon mjera, opet mjere nemamo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.