Nesposobni i otrovni

30.3. - Ponedjeljak

Preminuo je prvozaraženi pacijent u Mostaru od koronavirusa. Vijest je to koja je malo uozbiljila grad i svim dala do znanja da su smrti ipak oko nas. I da virus ne bira.

Primirila je ta vijesti i dežurne komentatore, ali i one koji traže da se put virusa u mostarsku bolnicu ipak otkrije. Oni koji su ga trebali otkriti, nisu nikad ni bili aktivni.

Fahrudin Radončić, koji u ime države upravlja virusnom krizom iako država ni kad je u pitanju virus nema nikakve ovlasti, nimalo mudro, rekavši kako se neće igrati, zaigrao se brojem mrtvih koje će pokositi virus u BiH.

Radončić kaže da će nas pomrijeti 7.000. Da su barem tako jednostavni i precizni bili na popisu stanovništva.

31.3. - Utorak

Nakon što se poigrao našim životima, ministar se sigurnosti povukao na sigurnu odaljenost od donacija koje će stići u BiH. Radončić je tako napustio kormilo upravljanja krizom s državne razine znajući vjerojatno da će se, baš kao nakon poplava, razvlačiti medijske priče o mutnim poslovima s pomoći koje, baš kao nakon poplava, neće doći do pravosuđa. Malo koga briga da se ne zna gdje je završilo 50 posto pomoći nakon poplava. Voda ih, sigurno, nije odnijela.

Banke kažu kako kredite neće vraćati oni koji ostanu bez posla. Vlast kaže kako nitko neće ostati bez posla. Kredite ćemo, šta god da bude, vraćati. Poslove nećemo.

I dok opet blentavo ne vjerujemo kako ljudi u foteljama nemaju rješenja, a svaki put kad zagusti je tako, blentavo ne shvaćamo da nam sad stižu na naplatu svi oni kružići pred imenima kandidata što nespretno haraju ovom zemljom.

Kružić po kružić, rata, po rata. Do nekog novog rata.

1.4. - Srijeda

Ne treba ovoj zemlji službeni praznik šale. U njoj su i službene vijesti jednake šalama i pošalicama i potezi ljudi koji su došli na vlast ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim. A zemlja, umjesto da plače nad ovakvim nedoraslim likovima na visokim pozicijama, nad njima se smije. A nad svojim sudbinama plače.

Kako drugačije nego smiješnim nazvati silna priopćenja iz samoizolacije i izjave da se bolje radi od kuće nego oči u oči s političkim prijateljima a za javnost neprijateljima. Kako drugačije nazvati izjave da ne bismo bili gladni kad bismo imali hrane? Kako drugačije nazvati mlitave odluke kriznih stožera kojima nema tko reći da su malo pretjerali s ovlastima i da su državu, entitete, županije, gradove i općine napravile budalama i preuzele im ovlasti.

Ma koliko smiješno zvučalo, zaražena BiH je pod kriznostožernim udarima i trpi smotane odluke koje nemaju veze sa zdravim razumom a umotavaju se u borbu protiv nevidljivog neprijatelja.

Ljudi u BiH imaju deseteljećima vidljive neprijatelje koji glođu tendere i guše se u proračunskim stavkama od dobrote, ali nemaju nikakvo cjepivo da ih se riješe. Umjesto toga, ljudi u foteljama cijepe zdrav razum i ucjenjuju napaćene nerazmišljače poslovima u državnim poduzećima i razvlačenjem asfalta po mjesnim zajednicama.

I sve tako od smijeha do smijeha i od predizbornog obećanja do krize koja samo pokaže kakvi su oni i da smo opet gori samo mi.

2.4. – Četvrtak

Prepametni stožer je svojom računicom o propisanoj udaljenosti između dvije osobe zaboravio da će tako onemogućiti vlast da vlada. Ili nije? Nebitno. Bitno je da slušamo natezanja može li?, mora li? i hoće li? zasjedati parlament.

Dok gledamo kako i pogođeniji svijet koronavirusom ne stoji na mjestu nego se trudi da život ide dalje – jer će nam život ići dalje s ovim virusom zauvijek – kod nas je zbog razvlačenja metra među stolicama vlast umrla.

Parlamentarci ne mogu zasjedati jer im stolice nisu udaljene dva metra jedna od druge i jer se ne smiju organizirati okupljanja većih skupina. Naravno da velikim umovima u malim stožerima nije palo na pamet da vlast mora biti vlast i da zemlja, kakva takva, mora nastaviti živjeti.

Tako su odjednom gospoda iz zastupničkih klupa jednaki pred zakonom. Odjednom za njih vrijede mjere. A sjetit ćemo se da su prije virusa i kriznih stožera mogli raditi što su htjeli: živjeti na lažnim adresama, a naplaćivati naknade za odvojeni život, lagati za kilometražu pa trpati novac od goriva u džepove, prodavati se za dignutu ruku i mijenjati nacionalnosti češće nego rublje. Sad su kao jednaki. Ili su samo stožeri jednakiji?

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić, od milja nazvan Čovjek bez maske, progurao je mjere u medije. Navodno imamo milijardu maraka za spas. No, spasa nam nema.

3.4. - Petak

Slušamo vapaje velikih poduzetnika koji su toliko veliki da, uz najjeftinije radnike, imaju sve najskuplje. Skoro su propali za pola mjeseca nerada, a nikako da spomenu svoje roblje. Slušamo i velike mjere Vlade Federacije koje neće imati tko transparentno provesti, a za koje će se utvrditi kako su već pune šuplje priče.

Slušamo kako nije do para. Kako novca ima, recimo u mostarskoj bolnici, i kako se neki ljute kad se upita za novac. Potom dobivamo poruke da šaljemo sms-ove pomoći.

Zaboravljamo da su od naših doprinosa, od silnih fondova novci išli onima koje sada ponovno moramo platiti i to sve zbog mutnih poslova onih koji nam sada donose ekonomske mjere, stežu nam remenje i omče oko glave.

4.4. – Subota

Stožer opet prosipa pamet. Dok oni koji su školovani da se bore s ovakvim ili bar sličnim bolestima, traže da se postrože mjere kako bi se spasio zdravstveni sustav – ne samo životi - neškolovani stožeri donose mjere koje će otežati posao liječnicima.

Bitno je, naime, da je netko isposlovao da mu poslovnica radi. Tako stožer kaže jedno, struka drugo, a javnost treće.

5.4. – Nedjelja

A da nemamo nikakve autoritete, velike umove, smirene ljude, strategije, planove, ideje pokazuje i odluka o raspodjeli novca nižim razinama. Nakon kritike u medijima, kritike stranačkih ''drugova'', kritike komentatora na portalima koji žive od komentara, čaršijskih priča i prizemnih analiza, veliki umovi povukli su odluku o raspodjeli novca.

Tako su najavljene mjere, kojima su se ljudi u najskupljim rukavicama, busali u prsa, postale još jedna slika kaosa u kojem se nesposobnjakovići predstavljaju kao antivirus ove zemlje.

A svi znamo koliko su nesposobni i otrovni.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.