Lako je pljeskati u mrak i u tišinu

23.3. – Ponedjeljak

Uloga medija nije da uljepšavaju stvarnost nego da otvaraju oči u stvarnost i budu oči u ono što netko pokušava skriti od stvarnosti.

Htio je federalni premijer Fadil Novalić da snimka borbe s maskom, uoči obraćanja kojim nas kao tješi a koje ne ulijeva povjerenje, ne iziđe pred oči javnosti.

I da nije izašla, znali bismo s kakvim pajacima branimo život ove zemlje. Ovako samo imamo potvrdu da se prvi čovjek Federacije BiH, koji će o krizi razmišljati kad ona prođe, ne snalazi sa stvarima o kojima priča. Ovog puta je to pokazao i sa stavljanjem maske i nedoumicom oko kopčanja sakoa. A onda je njegov stručni tim, koji se i u ''normalnim'' vremenima trošio na to da uvjerava novinare da ljepše pišu o premijeru, napao televiziju jer je ljudima otvorila oči. To, naravno, otupljenoj javnosti, nije strašno jer je stranački čovjek opet napao samo kamere.

Oni, zakopčanog ili raskopčanog sakoa, s maskom ili bez maske, a uvijek pod maskama, ne mogu odgovoriti potrebama i onome što nam je u ovom trenutku neizvjesnosti postalo najvažnije.

Čini se da su listovi s njihovim imenima što čekaju naš kružić prije kutije ipak puno važniji nego što mi mislimo.

24.3. - Utorak

Velike su se face počele natjecati u tome tko će glasnije odvojiti dio svoje plaće kako bi pomogli ugroženima. Ne slijede ih njihove male fačice. Toliko je dužnosnika, izvikanih i izvikano-uglednih članova stranaka da bi se njihovim plaćama moglo puno toga pospašavati.

Osim lidera, stranački vojnici koji govore samo kad se provode stranačke strategije umotane u narod, ne progovaraju. Ne vidimo da potežu novčanike ni da nam se obraćaju glasni zastupnici, ministri iz resora iz kojih se traže odgovori i razni stranački papagaji.  

Grad Mostar, iz kojeg se nitko još umjesto rizičnog Ljube Bešlića nije obratio javnosti, kupio je u jeku krize cvijeće. S druge strane, mostarska se javnost istrzala s vijestima o Aluminiju. Prvo je čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović rekao kako samo što tvornica nije otključana, a onda je dobio odgovor iz Vlade Federacije u kojoj kao da ne sjede njegovi ljudi. Od Aluminija još uvijek nema ništa.

25.3. – Srijeda

Smijenjen je federalni krizni stožer koji nije, kao tvrdi federalni premijer, radio kako treba. Federacija valjda tako jedina na svijetu u upravljanju krizom koja udara na zdravlje nema ministra zdravstva a zapovjednica stožera, ministrica Jelka Milićević – koja se trudi shvatiti ozbiljnost situacije – služi samo kao ukras.

Sve je preuzeo čovjek koji, dok čitav svijet bruji o tome kako treba testirati što više ljudi i testiranja raditi neprestano, tvrdi kako testiranje nema smisla. Fahrudin Solak, a to nam je naša urođena amnezija opet pojela u glavama, provlačio se u akcijama samo kao čovjek s mutnim nabavkama za naslikavanje.

A nabavke su, šuška se, glavni razlog formiranja novog stožera. Novac stiže, novac se prosi. Vrijeme je da tendere poklapamo onako kako smo naučili. Sjetit ćemo se poplava i toga da su tenderi mnoge ostavili doslovno na suhom. I onda ćemo sve odmah zaboraviti.

Kreću prvi vapaji zbog poslova. Dok Novalić upozorava kako o ekonomiji treba misliti kasnije, neki su već smislili. Radnice kladionica pišu javnosti kako su prisiljene potpisati da će biti bez kruha dok ovo ne prođe. A kad prođe, zatrpat će ih narod bez nade kombinacijama jer sve je u ovoj zemlji igra na sreću. Namještena.

26.3. - Četvrtak

Nitko ne odgovara na teške optužbe da se preminulog pacijenta u Konjicu prekasno testiralo na Covid-19. Inače, u javnost se odašilju svjedočanstva ljudi koji tvrde kako bolnice odbijaju testirati one sa simptomima. Zato smo uredno dobili izvještaje da su likovi u foteljama negativni.

Opet stiže PR o odricanju od plaće. Dragan Čović, koji se već odrekao dijela plaće, da se odrekao cijele plaće. Samo za ovaj mjesec. Valjda se radi o istoj plaći.

A da sve bude filmski, poklopile su se zvijezde nad preuzetim nebom pa su Željko Komšić i Dragan Čović, nametnuti i prvi Hrvat, zamijenili uloge. Komšić je izašao iz samoizolacije u trenutku kad je Čović ušao u samoizolaciju. Komšić je strah od virusa donio iz Kanade, a njegovi su ljudi posijali strah u Predsjedništvu, a Čović je svjesno riskirao izolaciju jer je nakon potresa, kako je rekao, morao popričati oči u oči s čelnicima Republike Hrvatske.

27.3. - Petak

''Zaštitit ćemo ne samo otpuštene, već i sve druge koji ostanu bez posla'', utjeha je to Fadila Novalića koju treba pročitati više puta da bi se shvatila. Koliko je puta treba pročitati da bi se provela u djelo, nepoznato je.

I dok Novalić sije definicije, javnost je zbunjena jer ne zna što znače službene definicije pojedinih mjera.

Mostarska bolnica ima novca, tvrdi proslavljeni ravnatelj Kvesić. S druge strane, dijele se apeli za prikupljanje novca mostarskoj bolnici. Bolnica pak još uvijek nema odgovor na to što se dogodilo kada je pacijent, koji tvrdi da nije nulti, ušetao u ustanovu i raznio virus po odjelima.

Nakon prepucavanja protivničkih stranaka koje glume koaliciju, počela su i unutarstranačka prepucavanja. Mnoge će bolesti isplivati na površinu.

28.3. - Subota

Čini se kako virus u BiH odnosi premalo života da bismo se ozbiljno posvetili problemu s kojim se suočava cijeli svijet. Vratili smo se na stare priče i stara stranačka prepucavanja tko kako virus koristi za politiku.

A politika, a to ćemo zaboraviti kad sve prođe, pokazuje svoje pravo lice. Naime, ministarstvo financija Kantona Sarajevo objavilo je kako traži pomoć od građana. Tako bi oni koji ustvari pune proračun i osiguravaju novac nedoraslim mozgovima koji nama upravljaju, trebaju od svojeg jada davati novac ponovno ministarstvu. Naravno, na čelu ministarstva je SDA, stranka koja je blokirala život države da bi se vratila ponovno na tron u Kantonu s najdubljim džepom.

No, njima je, a to ćemo zaboraviti kad sve prođe, svaki džep plitak.

29.3. - Nedjelja

Lako je s balkona i prozora pljeskati u mrak i u tišinu. Treba užariti ruke pred idejama i djelima a da ih se glava ne posrami. A takvih nemamo. Mjere koje se donose ne misle na sve potrebe. Razine prepisuju jedna od druge. Izvještaji se ne usklađuju i šalju u različito vrijeme. Političari vježbaju poze i pretvaraju se u isprazne influencere kod kojih na stolovima gledamo knjige a u stvarnosti imamo samo prepisanu, naslijeđenu i urođenu nedoraslost i sebeljublje.

Krizni stožeri nam liče na parade egoizma i japajapce a nitko se nema snage suočiti s činjenicom da su u foteljama ljudi koje su posjeli dezorijentirane nakon što su ih ispirali.

Trebali bismo umjesto pljeskanja s prozora i balkona pogledati u svoje umrtvljene gradove i osluhnuti život koji se vuče našim ulicama, a za kojeg, nevjerojatno mutavi, nećemo dignuti ni ruku ni glas kad nas jednom puste iz naših kaveza.

Pomaknute su kazaljke. Vrijeme u BiH i dalje stoji.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.