Sapunjanje i umotani Božić

20.12. – Ponedjeljak

Nastavljaju se analize je li hrvatski predsjednik ispalio reklamu ili su službe kojima kod nas upravljaju nedokazani studenti stvarno otkrili stvarne prijetnje pa da nije imao hrabrosti doći u BiH. Bilo kako bilo, loša slika je odaslana, a dolazak, od kojeg nitko osim likova iz reklame ne bi imao koristi, zaboravljen je.

Zaboravljen je i papir kojim nikako da se mahne. Naime, prvi mantil još nije pokazao diplomu ali je pala tužba za klevetu kojom je Sebija Izetbegović odlučila osvjetlati obraz. Naime, sud je presudio da nije oklevetana kad je prozivana za papir kojim se dokazuje znanje. To bi negdje nešto značilo. Osim kod nas.

21.12. – Utorak

Kakva smo rupa i na kakvoj svirali govori i zapljena na graničnom prijelazu gdje je pala humanitarna pomoć i Italije kojoj je istekao rok trajanja. Ne zna se što je jadnije – to da nam se još šalju humanitarne pomoći ili da se svi naši dobročinitelji rješavaju svog smeća i istresaju nad nama.

Iako ne znamo što je bilo jučer, obogaćeni smo saznanjem da je  bivša njemačka kancelarka prije šest godina spriječila rat u našoj zemlji. Čekat ćemo još šest da se opet netko oglasi.

Objavljeni su detalji za što se sve tereti ministar sigurnosti BiH dok je bio ministar obrane. Nitko ne traži da se ministar primiri dok mu se ne dokaže da nije omastio brk. A zašto i bi kad su sve fotelje prepune likova koji redovito idu na suđenja i kojima se posao svodi na plivanje između onog što je napisano u zakonima i džepova.

Stoga su smiješne zabrinute face koje nam govore o potrebi za promjenama, o vladavinama prava i tome kako se treba truditi da nam bude bolje. Da mu bude bolje netko se, zna to ministar, stvarno trudi.

22.12. – Srijeda

Gledamo još jednu predstavu. Državno tužiteljstvo brani državu ispitujući stranke u Republici Srpskoj što su to radile. Umjesto da češljaju džepove, likovi u pravosuđu dali su se u češljanje politika koje bi se, da smo negdje u normalnoj zemlji, rješavali na izborima.

Nakon sapuna Zorana Milanovića, došao je na red i sapun Milorada Dodika koji je poručio onima što istražuju političke odluke da se okupaju, počešljaju i da ne mirišu na Sarajevo.

Za to vrijeme, Bakir Izetbegović, koji se – pisalo je to na ovim stranicama – proslavio sipanjem priča kako kojoj publici paše, televiziji Islamske zajednice priča kako je BiH najstarija u Europi, kako ne razumije nacionalizam i kako će se (zbog BiH) dignuti islamski svijet. Netko bi se, očito je, trebao spustiti.

Čudo u Mostaru. Dok humanitarci govore o porastu obitelji koji su na rubu, službeni Grad godinama broji samo 20 socijalo ugroženih obitelji i godinama im daje isto novca – 150 KM po kućanstvu. Važniji je Gradu tepih. Ma koliko govorio da nije.

23.12. – Četvrtak

Zasipaju nas službena priopćenja o usvojenim proračunima i svi se hvale kako je novac osiguran za bolji život a ustvari je riječ o prvom predizbornom koraku jer u godini izbora ne smije faliti novca za mazanje očiju.

Hrabri Željko Komšić rekao je kako će zaustaviti Milorada Dodika, a posrnula Europa pravi se hrabra i kaže kako ima mjere za nas. Samo mi nemamo mjere ni u čemu.

24.12. – Petak

Netko je potrošio boju za mudrolije Aleksandra Vulina na jednom zidu, baš kao što je netko potrošio olovke na crtanje grbova umišljenih i kamenja na klesanje sinom proglašenih očevih mudrolija.

A onda je sasvim slučajno naišao Slučajni Prolaznik i rekao kako ga plaši Komšić. Isti onaj Komšić s kojim je navodno trebao osnovati novu stranku i s kojim je ''dijelio'' SDP i kojeg je, kako to netko napisa ''uzgojio u inkubatoru SDP-a''.

Kad smo već kod ta tri slova, nakon boravka na razgovoru sa strancima, vidno oprane kose, ni traga ni glasa od čelnika te stranke. Valjda je najlakše slučajno prolaziti.

25.12. – Subota

Božić. Riječ koja se nekako čudno počela izbjegavati pa se svi oni koji se kunu u multimlaćenje spotiču o to kako je bolje preskočiti nečiji blagdan i množiti sve s nulom.

Tako se u izvještajima iz Sarajeva, koje tvrdi da su mu ruke raširene za sve, nevješto umotava sakrivanje Božića. Tako čitamo i slušamo da su ''ulice Sarajeva su ukrašene uoči novogodišnjih praznika kojima večeras šeta veliki broj građana s obzirom i na to da je Badnje večer...''

Sve je nekako slučajno. Slučajno smo i skupa.

Rođenje, kojeg su pisači naših kalendara smjestili na današnji dan, ne bi se dogodilo da se pita naših srca i nečijih umova. Svojatači bogova upravo su oni koji su Mu zatvorili vrata i koji u ovoj zemlji otvaraju vrata druge strane.

26.12. – Nedjelja

Slušamo kako su velike gužve u tržnim centrima u kojima se jedino može natjerati nekoga na cijepljenje. Slušamo i stare lekcije kako ništa od nas i kako nikad ništa od nas neće biti. Slušamo i nebuloze kako nam treba kandidatski status za članstvo u Europskoj uniji, a ne znamo koliko nas ima, nemamo praznika ni vlasti godinama na nekim razinama. Nemamo ni razine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.