Još nekoliko ključnih dana

6.12. – Ponedjeljak

Dok jedna strana već baca mreže po dijaspori loveći glasove za sljedeću godinu, druge dvije strane govore kako bi moglo biti da izbora u Bosni i Hercegovini ne bude. Glasači, onih koji se to najviše tiče, ni trepnuli nisu na to što se stranka, koja se busa i busuladžija, hvata za slamku dijaspore i što im druge dvije najavljuju da neće doći do promjena. Nema novog zakona, nema biranja, nema nove vlasti. Jednadžba je to sa stotinu nepoznatih.

Poznato je samo to da i kad netrepčeći glasači biraju do promjena ne dođe. Tako u Federaciji BiH i Hercegovačko-neretvanskom kantonu one koji ne trepću jašu stari iako su se birali novi. Tako da, dok je razum zauzdan, svejedno je biralo se ili ne.

Opet u čorbu, koju nitko više i ne miješa, začine dodaje Zoran Milanović čiji je najvažniji posao pričanje pa se od domaćih nebuloza uzimaju predasi za duboke analize. I sve to u zemlji koja voli plitko.

Zabavlja nas još jedan slučaj i novo branjenje visoke korupcije i patriotizam na djelu stranke čiji su visoki dužnosnici počeli puniti rubrike u tužiteljstvu. Samo što je čekić koji lupa presude o krađama iz ljubavi prema ovoj zemlji mlak i dalek.

Dvojica bez trećega u Predsjedništvu odglumili su veliku mudrost pa su digli ruke za istraživanja i inovacije dok stranka koja galami da jedina voli ovu zemlju nije ozbiljno shvatila sastanak o deblokadi Federacije.

7.12. – Utorak

Bakir Izetbegović kaže da Zoran Milanović puno govori. Milanović govori. Izetbegović kaže da s drugim stranama u BiH nema o čemu. Priča je, dakle, opet, kad je ima i kad je nema, šuplja.

Stranci nas tješe kako neće biti rata. Amerika poručuje kako ovo nije '91. Kakvi smo u napredovanju, do te godine još nismo ni došli.

8.12. – Srijeda

Trese nas još jedna optužnica za veliki kriminal. Trese nas, ne optužene ni njihov patriotizam.

Zasjedanju oni koji provode mir u BiH. Isti onaj mir kojeg mi nikako da živimo i kojeg provode slijepim ulicama.

I Milorad Dodik kaže da se neće ratovati. Nije rekao da ovo nije '91., ali mu jednako dobro ide kao i onda. Zato Aleksandru Vučiću ne ide. Kad ne može politika, može ekologija. Prosvjednici koji ne žele da se u ime zaštite okoliša okoliš u Srbiju pretvori u pustinju, natjerali su ga da povuče odluku o davanju prirodnih bogatstava. A onda je neoprezni Vučić rekao kako su ipak planirali uništiti određeni broj života u Srbiji.

O kakvim se tek brojkama radi kod onih koji šute?!

9.12. – Četvrtak

Moglo bi ispasti da naši mali vučići koji gledaju u blago naših voda pomalo dižu ruke i odustaju. Naime, u Mostaru je napravljen prvi korak da se u potpunosti zabrani izgradnja mini hidrocentrala na Buni, a Dom je naroda naložio pripremu nacrta konačne zabrane malih pregrađivanja rijeka za veliko punjenje džepova. Ne govori se još ništa o uništenim životima. To je ovdje neizbrojivo.

Opet se vladari naših života igraju s mrtvima pa se sve lomi oko zakona kojim bi bilo kažnjivo nečije živote činiti manje vrijednima a nečije ratove svetima. Dragan Čović se pravda zašto je digao ruku. Nezgodno je stajati između dvije vatre s upaljačem bez plina.

A svetost je konačno pala u Mostaru. Dok su se valjale šuplje postizborne priče kako je Mostar primjer da se može, izbor prvog čovjeka izborne komisije pokazao je da se ipak ne može. Dok još uvijek nikome, a najmanje pravosuđu, nije jasno što se to dogodilo s izgalamljenim krađama prošlih izbora u Mostaru, vidjelo se kako se svetost dogovora srozala kad je trebalo pronaći ruke ljudi od stranačkih povjerenja za prvog čovjeka nadgledanja biranja neke nove vlasti.

Nakon što pročitaše vijest kako se youtuberica, ma kako strašno zvučalo to zanimanje, ubila zbog pritiska javnosti, roditelji pružaju djeci mobitele kako bi s mirom proveli nekoliko trenutaka u zbilji i bili javnost koja ne popušta nikada po pritiskom razuma.

10.12. – Petak

Čekat ćemo pola godine da se dogodi nešto. Toliko je, naime, Narodna skupština Republike Srpske dobila vremena da pripremi odluke kojima se maše posljednjih tjedana. Scenaristi su dobili još vremena za nove epizode od koji se, baš kao besposleni pred sapunicama, nikako ne umaramo.

Nevidljiva gola snimka uništila je jednu političku karijeru u BiH. Sve ono što gledamo obučeno golim očima ne uništava nikoga.

11.12. – Subota

Bakir Izetbegović, neumorni definitor svega i svačega, kaže kako se destruktivne snage moraju zaustaviti. On je, kao, konstruktivan?

Andrej Plenković, koji pola radnog vremena u Hrvatskoj troši na odgovaranje Zoranu Milanoviću, doći će u BiH i donijeti poruku kojih su se svi naslušali.

BiH ima najbolji europski film. Ustvari, opet ga ima pola BiH. Ustvari, svi imaju najbolji europski film jer da nije novca i ljudi sa strane teško da bi filma uopće bilo. BiH, ustvari pola BiH, će se opet busati po otrovom nadisanim plućima, kako ima što nitko nema. I neće progovoriti kako novca ima za sve a da za filmsku umjetnost nema ništa i da se filmovi u BiH rade na koljenima.

12.12. – Nedjelja

Ne tresu nas novi štrajkovi, ne tresu nas najave novih poskupljenja i poskupljenja nakon poskupljenja, ne tresu nas revizorski izvještaji i slaganje optužnica protiv patriota kojima je srce toliko puno da su morali trpati u džepove.

Ne trese nas još sedam izgubljenih dana naših života u kojima ništa nije krenulo naprijed jer u državni zvanoj Vani i Nazad naprijed ne kreće ništa. Osim nove runde pregovora i još nekoliko ključnih dana.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.