Nema mesa, jedimo jedni druge

28.3. – Ponedjeljak

BiH nije na popisu ruskih dušmana. Zato je podugačak popis dušmana kojima Bakir Izetbegović plaši dijasporu računajući na njihove glasove baš kao što su dušmanima proglašeni svi oni koji se na bezvrijednom popisu nisu izjasnili onako kako je odgovaralo onima što lijepe dušmanske etikete.

Glavni slastičar govorio je tko koliko može dobiti kolača u BiH i, glumeći golgetera, tumačio dijaspori da su golovi najljepši izdaleka. Autogolove ne spominje.

Izdaleka se gleda i štrajk uposlenika državne televizije kojoj na naplatu dolazi šutnja i trpanje u sustav kadrova koji nemaju veze s novinarstvom. Nikoga godinama nije briga za urušavanje televizijskog sustava države. Nama trebaju kanali iz kojih vrište polugoli polukričavi polutalenti, balončići sapunica i u kojima lideri, koji traju kao glavni likovi plitkih serija, mogu sapunati naš razum.

29.3. – Utorak

Svijetom šeta još jedan djelitelj lekcija. Željko Komšić, koji čini se više ne treba brojačima njegovih glasova, rekao je dijaspori da je BiH postojala kada drugi nisu. Uvijek smo nešto što drugi nisu i što neće biti.

Gospodin Srednjak opet se odazvao u tužiteljstvo i govorio o kreditu kojim je kupio vilu i o vili kuju je kupio prije nego je digao kredit i o tome kako ne postoji tužiteljstvo koje ga saslušava ali da se pušta saslušati i da nema arhive u banci ali da će on, kad sve završi, mahnuti papirima. A onda, opet, srednjim prstom.

Za to vrijeme, sudove obilaze oni koji prekoravaju Dodika što ne poštuje sud i državu pa su oni na optuženičkim klupama jer toliko vole državu i njezine blagajne da ih žele čuvati u svojim džepovima.

Dok vatrogasci gledaju u nebo, prepucavaju se podmetači požara u Predsjedništvu kako dignuti helikoptere da gase vatre. Država, u kojoj sve gori a ništa se ne gasi, još se uvijek nateže oko procedura kojima besmislena institucija mora donijeti odluku da se država smisleno ugasi.

30.3. – Srijeda

Država sastavljena od svraba ni da se počeše. Ukrajinske izbjeglice, naime, moraju izbjeći iz BiH jer se nepočešana država nije sjetila reagirati i urediti status onih koji su pobjegli od rata.

Papirologija, u zemlji koja ne štedi papira, natjerala je one koji su pobjegli od sukoba da bježe od tihog oružja koje Bosnu i Hercegovinu ubija godinama. Nerad, nezainteresiranost, lijenost, nebriga i puno drugih ne-riječi učinile su ovu zemlju nemogućom, neželjenom i nezemljom.

Nitko da se, od silnih češkaroša koji bljuju priče o ratovima i stradanjima, o svojim žrtvama i tuđim zubima i koji se kite svojih herojstvom i razumijevanjem za sve one koje ubijaju, počeše i pokaže da je država sposobna donijeti jedan propis koji olakšava živote. Ako ne nama koji se mrcvarimo u ovim granicama bezgraničnog idiotizma, onda barem onima koji su mislili da se ovdje može spasiti život i da se netko o životu brine.

Unatoč tome, fikus iz vrha tupe države ima hrabrosti poručiti Europskoj uniji da nas, iako nismo ispuniti niti jedan uvjet koji nam je Unija stavila na papir kao ni riješili niti jedan životni problem građana, mora primiti u članstvo. To je, valjda, vanjska politika.

Unutarnja politika svela se pak na hrvatsko trubljenje o izbornom zakonu koje nitko više ne sluša, etikete dušmana koje bošnjačka politika lijepi iz dijaspore i Dodikovo ruganje tužiteljstvu po uzoru na brzonogog dječaka: Ulovi me, ulovi me. Bez novina.

31.3. – Četvrtak

Baš kad je pala kiša, troglavi bacači plamena dali su zeleno svjetlo helikopterima da gase Hercegovinu.

Kakva smo država govori i lovljenje jednog zastupnika državnog parlamenta po hodnicima ne bi li se popunio kvorum za održavanje sjednice koju je, reklame radi, sazvao Denis Zvizdić od kojeg se pak traži da iz svojeg džepa plati sjednicu. Zvizdić je galamio. Čim su se džepovi spomenuli, ušutio je.

Federacija BiH dobila je predizborni proračun. Dijeli Fadil Novalić, čovjek kojem sude zbog trošenja novca, novac šakom i kapom. Stvarnost, s kojoj ljudi poput Novalića nemaju puno dodira, nešto je sasvim drugo.

Dok građani tiho, ne priznajući nikome, strahuju od cijena, ministar nas tješi da smo uštedjeli na gorivu 17 milijuna KM godišnje. Svi smo, dok plaćamo ovakve govornike, milijunaši. Samo to ne znamo.

Mostar, koji se hvali odlukama kako je robovima u prodavaonicama odobrio jedan neradni dan a robove u kladionicama nije spomenuo, ponovno pokazuje kako nije sve tako glatko kako peglači proračuna tvrde u Vijećnici. Povukla se ponovno priča o ratnim linijama i kreću prepucavanja preko izgradnje kazališta. Sve je, jasno je svima, velika predstava za glasače i veliki rep kojeg ušminkano Vijeće vuče za sobom i pravi se da ga ne vidi.

1.4. – Petak

Svjetski dan šale. Mi se ne šalimo. Kod nas stvarnost izgleda i zvuči kao velika lakrdija. Nitko ne plasira ''patke'' u medijima, nitko ne nasjeda, osim na službena priopćenja stranaka.

Kod nas je najsmješnije tužno i najtužnije smiješno. Kod nas je uvijek dan za uhvatiti se za stomak.

2.4. – Subota

Diže se bura i oko obljetnica. Mirsad Hadžikadić koji se na prošlim izborima borio pričama o progresu i okretanjima listova, okrenuo je stranicu unazad i počeo s retorikom koja pali glasačke mase.

Takva je BiH, puna okretača ploča i puna obljetnica koje nikome ne smetaju i obljetnica koje moraju smetati svima.

A trebinjski aerodrom, iako godinama stoji na papiru, zasmetao je Dubrovniku pa se udaraju priopćenja preko granice o smetanju te zračne luke i njezinom besmislu zbog zračnih luka u blizini. Samo mostarskoj zračnoj luci, koja ne zna kako se boriti sa besmislom, ništa ne smeta.

3.4. – Nedjelja

Mogla bi se Bosna i Hercegovina, koja se hvali raznim mesinama, pretvoriti u zemlju vegetarijanaca. Zemlja, koja se umislila da je država a ne može priskrbiti ništa svojem stanovništvu, uskoro bi mogla dobiti jedan mesni udar po džepovima.

Cijene mesa rastu, a budući da ovisimo o uvozu, bacit ćemo se na biljke. A kako uvozimo i biljke, bacit ćemo se na vegetiranje. To nam, kad mislimo o sebi, najbolje ide.

To, kao i da jedemo jedni druge.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.