Mekani asfalt, mlohava stada i ukrućeni vrh

14.9. – Ponedjeljak

Mali potres u SDA jer sve što strese stranku Malog Princa, malo je što zbog njegove napuhane veličine što zbog nemarnog i nevoljnog stada. Aljoša Čampara napustio je vrh stranke jer, kako tvrdi, ne može šutjeti.

A onda kad su ga pred kamerama pitali o čemu, osim o lupanju po državnoj tajni u što je pretvorena diploma prvog SDA-ovog obavještajca, šutio je.

Nije jasno zašto Čampara šuti jer je Mali Princ rekao kako u SDA ''svako može govoriti što hoće i da ne snosi posljedice''.

Isto tako Princ, koji bi izgledao mudriji da šuti, obećao svom mlohavom stadu da će i dalje uzimati njihov novac kako mu drago jer, kako obeća najveći um politike ''bit će afera, bit će korupcije''.

I, naravno, nitko mu ništa neće moći.

Hercegovina je dobila novog biskupa. Bez pretjeranih mjera – jer mjere se samo moraju provoditi na školskim hodnicima - s prvim redovima punim onih koje bi Isus izbacio iz hrama, čuli smo pitanje možemo li se usuditi sanjati odgovornu stvarnost. Odgovor je, naravno, uz svu pomoć s Vrha, u vrhovima iz prvih redova - Ne.

15.9. – Utorak

Agencija za zaštitu osobnih podataka smatra da ''način koji podrazumijeva kolektivnu provjeru diploma zaposlenih u institucijama narušava njihovo ljudsko dostojanstvo jer se svi stavljaju pod sumnju''.

Tako je, dakle, ispada da dostojanstvo u ovoj zemlji imaju samo oni koji su je prevarili. Oni kojima se dostojanstvo neprestano gazi, mogli bi biti proglašeni umišljenim luđacima jer, pravi i zdravi, umišljaju da imaju dostojanstvo i da ga netko može narušiti i zgaziti.

To su vrijednosti koje smo okačili na vrhove svojih života. Kako onda očekivati da se borimo za obrazovanje djece kad se dostojanstvo krije samo u kupljenoj diplomi?

A kad smo kod vrijednosti, ''popularni'' Mostarac proslavio se brdom gluposti postavljenim na prugu. Pod naletom vlaka stradalo je voće i povrće a on je svijetu valjda htio dokazati da granice ne postoje. Pogotovo gluposti.

A na tom tragu su i krizni stožeri. Naime, sad kad je prošla sezona svadbi i kad nema straha od svadbenog lobija, donesena je mjera da svatovi mogu brojati 30 ljudi. S druge strane, u kafanama smije biti onoliko gostiju koliko ima stolica. Kao da je stolice teško unijeti.

16.9. – Srijeda

HDZ-u BiH kao da nedostaje ljudi. Nikako da se u javnost pusti ozbiljan sastav za mostarsku izbornu utrku pa stranka, koja se godinama diči prljavom utvrdom stolnog grada, u kojoj je trebalo ''upaliti svjetla da se vidi svaka rupa'', dopušta da joj ''čaršija'' sastavlja listu. A, to nije daleko od istine.

Dogovor Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, koji je obećan na povijesnom A4 listu iz Mostara, propao je. SDA nikada neće pristati mijenjati ono zbog čega BiH godinama tapka na mjestu. Nekima je tapkanje jedini korak naprijed.

''Ja, i?'', kaže Veliki Sin na pitanja o tome kako su on i njegovi podanici nedodirljivi. Jer, trebate biti ranjeni da komotno pljačkate ovu zemlju i robove, iako se Malo Veći Otac, kleo da robovi biti neće.

Zato su se na zadnje noge propeli dežurni čuvari Bosne, koji ponekad spomenu i Hercegovinu. To što je Milorad Dodik pozvan u Zagreb ispalo je ravno objavi rata, pa svi oni skakači za ljubav prema Bosni čitav dan maltretiraju javnost porukama kako je veliko zlo to što se dogodilo.

A veliko je zlo jedino to što su se svi oni skupa dogodili ovoj zemlji. I svijetu.

Zaboravlja se i da je Mali Princ iznajmio Sarajevo Velikom Erdoganu za predizborni skup na tlu Europe. Zaboravlja se i da Mali Princ ide Velikom Sultanu i da nitko ne govori ništa. Čak ni on o tome o čemu je pričao s predsjednikom Turske.

17.9. – Četvrtak

Cirkus se nastavlja. Prepametnom dvojcu u Predsjedništvu BiH palo je na malo pameti da potegnu pitanje priznanja Kosova. Naravno, priznanje je palo za stolom za kojim sjede trojica uz četiri pića. Natezanje kako ga rade klaunovi ni maloj djeci, ma koliko ih malo bilo u BiH, nije smješno.

A nije smješno ni to što se velikani odlučivanja u HNŽ-u, ljudi koji u tehničkom mandatu sjede i na dvije nespojive stolice, prave gluhi za probleme koji im se donose pred oči.

Nitko ni slova nije rekao o zahtjevima roditelja koji traže da se škola ne pretvara u cirkus kojim se nakaradna vlast pravda da čini nešto kad su mjere obrane od Covida u pitanju. Jer to su jedine mjere koje se silom provode.

Četiri različite smjene u koje djeca idu, nošenje maski u nekim slučajevima čak i za vrijeme trajanja skraćenih sati, koji su skraćeni da nastavnici ne mogu žugati da rade više od potpisanih sati, sve je to nakarada na koje odmahuju kantonalni oci.

Cilj je, a sve se glasnije govori, da se malo maskirana djeca zagriju u klupama, a da se onda zagrijavaju internetske mreže u online nastavi.

Mogu li se roditelji izboriti protiv onih kojima nemaju dostojanstva, ali im se diplome neće provjeravati. Jer, ako ste zaboravili, odluka je takva da se ne diraju diplome velikanima nego samo onima ispod njih. I takvi ograničavaju odgojno-obrazovni proces što bi ih moralo voditi do procesa na sudu. Ako umorni i mlohavi, roditelji ne dignu ruke od svoje djece i sidro iz ove nakarade.

18.9. – Petak

Sreća pa Željko Komšić nije aktivan osim na jeziku inače bi, ako već sluša svojeg savjetnika, hodao okolo i šaketao tko nije za njegovu halucinaciju Bosne i Hercegovine.

Analiza cijena udžbenika po hrvatskom i bosanskom planu i programu, pokazala je kako je skuplje biti Hrvat u BiH. To je, valjda zbog tako predane politike i borbe za jednakopravnost.

19.9. – Subota

Liječnici bježe od zdravlja. Izborne liste, s kojima još nitko službeno ne izlazi, pokazuju kako bolnice žele zamjeniti mekšim foteljama.

Dok čekamo da netko mrdne nečim u Aferi Malina, stiže vijest kako donirani respiratori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ne služe ničemu. Barem ne onome što bi nam trebalo u razvoju situacije kojom nas plaše.

Bosni i Hercegovini treba 100 godina da dostigne životni standard EU. Strpimo se.

20.9. – Nedjelja

Nakon Bakirovog bahatog ''Ja, i?'', ošamario nas je Milorad Dodik pričom kako je oporbenjak dobio po rebrima jer se požalio da mu je mekan SNSD-ov asfalt.

Dodikovi su ga ljudi uzeli i bacili na tlo i to je na skupu, koji pokazuje sav naš jad jer godine 2020. slavimo asfalt, izazvalo salve oduševljenja.

Očito je da trebamo pasti na nešto tvrđe.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.