Skinite maske!

31.8. – Ponedjeljak

U Bosni i Hercegovini slavi se pad Mila Đukanovića. U Bosni i Hercegovini kuka se jer je pao Milo. Zemlja je ovo koja nikako da se zabavi o sebi, a prosipa slavlje i pamet nad drugima.

A pameti nema kad je u pitanju organizacija nastave i rada vrtića. O kakvom se kaosu radi govori i činjenica da su vrtići preko medija zatražili pomoć roditelja. Bogovi usidreni u fotelje malo mare za stvarnost. U nekim svojim nevidljivim planovima zacrtali su mjere koje im daju na važnosti, a koji život pretvaraju u ogledalo njihove sposobnosti i razuma. Naime, vrtići u Mostaru moraju odabrati po devetero djece za skupinu. Preslik je to onoga što nam vlast radi – samo bira uski krug ljudi.

Učitelji su pisali ministarstvu obrazovanja u HNŽ-u. Upozoravaju da su pravila za školsku godinu pisali ljudi koji nemaju pojma o obrazovanju. Pismo im nitko nije pročitao. Roditelji traže sastanak s ministrom. Ništa im nije jasno. Na tom će i ostati.

1.9. – Utorak

Nedorasli smo. Poručio je to je premijer HNŽ-a Nevenko Herceg, koji je ujedno i zastupnik u Skupštini HNŽ-a, govoreći o nama i mjerama i njima i nametanju načina održavanja nastave.

Tako smo mi nedorasli životu kojeg kroje oni što sjede u dvije stolice i predlažu zakone pa dižu ruke za njih, a oni su dorasli da nam tvrde – tražeći da se ugase kamere – da mi, eto, nismo za ovaj život.

Tiho je, daleko od očiju i ušiju javnosti Skupština HNŽ-a izglasala promjene u zakonu koje će promijeniti obrazovanje. Zaboravili smo da još čekamo reviziju diploma u resorima u kojima vladaju. Velikima, doraslima, diplome nitko neće provjeravati.

Javnost ne zna sadržaj zakona jer premijer i slični njemu misle da javnost nije dorasla da išta zna. Javnost je, kaže Herceg, sama kriva za zarazu jer su mjere njegove ekipe dobre. Ekipa bi trebala provjeriti tko od velikih poštuje naređeno, pa onda prosipati bijes pred narod.

Javnost će ispasti i kriva za nakaradu u koje su pretvorili obrazovanje. Učitelje i nastavnike nitko ne sluša. Slušati moraju samo roditelji i iz temelja promijeniti život i živjeti ga onako kako ga vide oni kojima je mjera za druge malo, a za sve svoje mjere nemaju.

Javnost šuti. I kad im se vrijeđa razum i kad im o glavama djece rade.

2.9. – Srijeda

Cure informacije kako su opet mrtvi na biračkim popisima. Ništa čudno. Odavno su ovdje živi mrtvi.

Država ne želi mijenjati javnu upravu, država ne želi štedjeti, državu boli briga što je takva kakva jest.

3.9. – Četvrtak

Ako netko još sluša, Mostar šuti. Grad koji je flomasterima na stubištu pred svojim uredima uveo red u redove građana i bolje da šuti. Možda su i oni ti nedorasli koje je čovjek s dvije funkcije spominjao. Ali njih to ne dira. Ne diraju ih ni pješački prijelazi do škola.

Ne dira nikoga ni to što je zaključeno kako sms-ovi građana nisu pomogli zdravstvu u Hercegovini pa će se dignuti novi krediti. Opet su, valjda, građani zakazali što su u rupu bez dna gurnuli premalo svojeg novca.

Roditelji iz Mostara, doduše prilično tiho, traže da se promijeni suluda odluka da samo devetero djece može biti u vrtićkoj skupini. Ostali, oni što su još tiši, valjda znaju da su među odabranima.

Objavljen je popis tko je dobio novac od Vlade HNŽ-a. Vlada još nije odgovorila na pitanje tko je odlučivao tko će novac dobiti. Valjda smo nedorasli da znamo.

4.9. – Petak

Valjda povijesni potpis Srbije i Kosova Aleksandar Vučić učinio je smiješnim.

I stožeri se sve više sami prave smiješnima. Iako su stizali krikovi iz Livna, tamošnji stožer je ukinuo frku sa svadbama. Sad se frka može nastaviti. Jedino djeca moraju biti roblje, ostali mogu praviti gužvu gdje hoće i kako hoće. A, kako se čini, gužve ćemo gledati i na tribinama.

Oni koji su dorasli, a koji zakone donose u tajnosti, poželjeli su djeci sretnu školsku godinu.

Podijeljeno je 1000 školskih torbi onima koji su ugroženi. Naravno, ugroženih ima više samo se ne nalaze na popisima. Torbe su prazne. U njima nema udžbenika. Sirotinja će sama nabaviti duplo skuplje knjige od torbe koje pišu odabrani i njihova rodbina kako bi se naplatilo što više novca od sustava koji je odavno raspadnut.

Bitno je da se dorasli slikaju i sami sebi prave sliku da su dobri. A nisu.

5.9. – Subota

Regija se zabavlja Vučićevim ispadima. U Bosni i Hercegovini zagrijavaju se lonci za predizborna kuhanja pa se u medijima provlače priče o tome kako netko nekome planira preuzeti vlast.

Nitko još uvijek nije spomenuo bilo kakav program i plan kojim bi nekome u nekoj lokalnoj zajednici bilo bolje. Bitno je još uvijek da njihovi nisu naši. Mi ionako nikada nećemo biti svoji.

6.9. – Nedjelja

Roditelji su dobili planove za škole. U zadnji tren. Kaos koji će vladati u obrazovnom sustavu kojeg su osmislili oni što misle da su dorasli, sad je službeno i na papiru.

Djeca više neće gledati lica. Sve će se skrivati ispod maske i nećemo ih uskoro moći odgojiti da lice govori sve. Nećemo im moći pojasniti zašto na nekim mjestima može biti gužve a u školama ne, zašto se može gužvati po zabavama na kojima su često glavni likovi oni iz fotelja, a neće se moći juriti školskim hodnikom niti družiti onako prisno kako se druži samo nekoliko koraka od škole i po raznima sekcijama koje u maknute iz škola da bi se roditelji muzli.

Dorasli foteljaši, koji priznaju da im se blagajne užasno loše pune, ne misle na poslove onih koji moraju djecu voditi u škole i to svakog tjedna u neko drugo vrijeme. Nisu se sjetili da roditelji moraju raditi, puniti njihove džepove i da ne postoji način kako do bolovanja, odmora ili nekog drugog izbivanja s posla da bi pačići mali bili ono što jesu.

Nisu se sjetili pročitati preporuke većih mozgova od svojega, pa vidjeti što znači maska na dječjem licu i što znači srozavanje lekcija kroz snimke na kojima neki novi učitelji ne znaju zbrajati ni slovkati.

Nisu, ti dorasli krojači naših sudbina, osluhnuli što žele profesori, nastavnici, roditelji i djeca. Oni su vidjeli da netko negdje piše nekakve mjere pa su prepisali i loše preveli. To u što će pretvoriti obrazovni sustav, njih ne zanima. Oni su navikli na maske i ne skidaju ih. Kao ni rukavice. Oni koji su protiv (njihovih) maski, nikako da ih maknu s lica.

Još jedan bunt ostat će na tipkovnicama.

Bjeloglavi sup, pušten u nebo kraj Mostara, vraćen je u kavez. Nije se snašao. U ovoj zemlji ni ptice ne žele slobodu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.