Milorad Dodik raširio je krila i ponavlja staru priču. Tražit će se od Srba da odaberu trenutak kada će napustiti državne institucije i raditi u Republici Srpskoj za istu ili bolju plaću. Cilj je, ponavlja Dodik, samostalnost entiteta. U tome će mu, kaže, pomoći prijatelji. Umjesto da o tome razgovara s neprijateljima.
Osramotila se armija Rame Isaka. Na natjecanju specijalnih jedinica, pripadnici FUP-a nisu se proslavili. Za sve je, kaže Isak, kriv Dodik.
U Mostaru se još ratuje zbog komunalnog poduzeća u kojem ne cvjeta cvijeće. Sadi se, kažu gradski šapati, umjesto po gradskim ulicama po dvorištima tajkuna.
Milorad Dodik prijavljen je tužiteljstvu zbog svojeg dugog jezika. Donedavno je država tvrdila kako joj ni Dodik ne može ništa. Sačekat ćemo da vidimo tko što kome može.
Dodik je, pokazao je papir Elmedin Konaković, platio 4 milijuna dolara za lobiranje o sebi i svojem entitetu po Americi. Sve se može kupiti novcem. Tuđim.
Bosna i Hercegovina u svjetskom je vrhu po korumpiranosti. Ne govore brbljivci s govornica ništa o ovome uspjehu.
Komunalni kaos u Mostaru zamijenilo je okretanje smjerova u jednosmjernoj ulici. Promjena režima prometovanja preko noći, bez najave građanima, bez razdoblja prilagodbe, bez ukidanja parkinga s jedne trake prometnice, pokazatelj je kakvu brigu brinu oni koji su plaćeni da građanima olakšavaju život.
Vratio se grad uz Neretvu korak unazad. Lijepa mostarska priča o ujedinjenim poduzećima pokazala je kako jedni ne žele drugima dozvoliti da im se zaviruje u fakture i da nitko ne želi da mu se visi nad glavom dok se potpisuju isplate. Mostarsko Komunalno, ma koliko se umotavalo, podijeljeno je opet na dva dijela.
Bit će čist svak' sebi.
Gradonačelnik je javnim novcem kupio klavir od pola milijuna maraka. Građani Bijeljine pitaju se tko će ga svirati. Vidi se da je ovoj zemlji kultura na prvom mjestu.
Isakovi specijalci diskvalificirani su natjecanja izdržljivosti i snage. Popustila je snaga naroda. Popustila je i Lidija Bradara pa je povukla protivljenje zakonu o plinovodu kojeg je poslala na Ustavni sud.
Pravosuđe luduje. Dok se država ne može dogovoriti oko dva zakona, Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće žali se kako se Europa previše miješa. Tako se, valjda, gazi na europskom putu.
Još jedna smjena, ona Dragana Miokovića zbog izjava o malom broju ubijenih na Bleiburgu, pretvorila se u još jedno nadmudrivanje. Sjednicu na kojoj će se tražiti njegova smjena mora sazvati on. A i ne mora. Izdržat ćemo do izbora.
Javnosti se obratio nasljednik. Sin Milorada Dodika, Igor, s izmišljenom funkcijom u stranci, poručio je da će biti kažnjeni svi oni koji ne slušaju i ne rade za narod. Sve stvari kreću iz kuće.
Željko Komšić o BiH priča u Americi. Ne priča što se o njemu priča. Naša svita ide se praviti važna na summit o sigurnosti u Münchenu. Važni su toliko da sa sobom vuku delegaciju kakvu ne vuče ni Donald Trump.
Zaboravljeni Fahrudin Radončić najavio je kako će njegova stranka imati kandidata za Predsjedništvo BiH. Prije toga, vratit će svoje ime u ime stranke.
Država je opet počinila ubojstvo. Mladić je poginuo na tramvajskom stajalištu u Sarajevu. Ta smrt je još jednom pokazala kako dugogodišnja nebriga dolazi na naplatu a da je skupo plaćaju oni koji ne bi trebali.
I nije riječ samo o tramvaju. Valja se sjetiti svih smrti koje su ostale nerazriješene samo zato jer su među odgovornima neki kojima ne smije nedostajati dlaka s glave.
Ova smrt će biti samo poligon za politička prepucavanja a ne za stvarnu opomenu da se mora naučiti upravljati državom. Iako pohlepni, neuki, nabrijani na plitke patriotizme i odgojeni na poslušnost, ne znaju upravljati ničim nego klimanjem glavom.
Petak trinaesti. U ovoj zemlji sve je strašno.
Država se digla protiv odluka Christiana Schmidta pa je povjerenstvo u parlamentu poručilo Ustavnom sudu kako se moraju povući njegovi zakoni. Kao da i njegove i naše netko poštuje.
Razglaba se o Dodikovom lobiranju. Traže se istrage, sipaju se osude, tužaka ga se po američkim salonima.
Za to vrijeme, politika u BIH pokazuje koliko je nisko pala pa se političari po društvenim mrežama prepisuju o sarajevskoj tramvajskoj tragediji. Prosipa se pamet onih iz opozicije i onih iz vlasti. Nitko ne prosipa nikakvo rješenje. Svima je kao žao.
Prosvjeduje se u Sarajevu. Uz poruke kako nebriga i nemar moraju prestati, pokazalo se kako ima i onih koji su gledali prosvjede u Srbiji pa su se zaigrali prosvjednika. Pokazalo se i kako su brižne stranke pustile svoje pipke među prosvjednike. Do fotelje se najlakše dolazi preko tuđe muke.
Valentinovo. Slavi se ljubav u zemlji u kojoj se nitko ne voli.
Antifašisti slave u Mostaru pobjedu i optužuju jednu stranu za fašizam. Obilježava se i žrtva onih koje je partizanska pobjeda odnijela s krvlju u Neretvi. Nikad se nitko ovdje ne gleda u ogledalo i nikad nitko ne čita dvije knjige iz povijesti.
Sarajevo prosvjeduje. Mostar opet ključa sa zahtjevima Islamske zajednice da joj se vrati park.
Valentinovo je. Ljubav vrije na sve strane.
Pala je vlast zbog sarajevskog tramvaja. Likuju politički protivnici i raduju se. Smrt više nitko ne spominje.
Organizatori prosvjeda ograđuju se od prosvjednika. Prešao je bunt u pogrešne ruke. Kao i svaki pokušaj krika za bolje društvo, i ovaj će biti uprljan rukama onih koji misle na dupe.
Pripremaju se lica za maske. Pripremaju se i oni koje će spaliti na karnevalskim lomačama. A onda ćemo opet imati političke poruke i velike skandale.
Ljudi pod maskama više govore nego s olovkama na biračkim mjestima.
