Majke ti, na šta smo mi spali, da se mediji raspišu kako je general Sopta pričekao da se ne nadglasava s ezanom Gospodinu. Je li vas stid?! Šta je to čovjek trebao uraditi?! Možda potjerati Bošnjake uvredljivim riječima?! Možda nabaciti incident na volej Saninu Musi?! Ako postoji medijsko dno, pravljenje događaja od ovog tako učtivog i boguugodnog je blizu tog dna. Nađite si neki spektakl, ispitajte djelovanje Pantera. Pustite ljude u ovoj zemlji da žive normalno, da se bave svojim problemima, bavite se vlašću, možda, izgleda da nitko neće mrdnuti do izbora. Meni je to, recimo, skandal, senzacija.
Kad su nedavno zaredale vijesti o Panteru, mnogo smo u društvu raspravljali o njima. Od komentara da ljudi podržavaju što čine, od toga da treba uzeti stvar u svoje ruke. Ja evo, tri desetljeća gledam kako vi uzimate stvari u svoje ruke, kako više niste besposleni, kako imate primanja dostojna čovjeka, kako imate dovoljno godišnjeg odmora, kako možete na državni praznik i vjerski blagdan slobodno otići slaviti umjesto na posao, kako vam nakon uredno plaćenih računa ne pada napon, ne curi voda, teče vam izmet niz kanalizaciju i ne smrdi vam pred ulazom, nema ni miševa...
Naravno, kad vi uzmete stvari u svoje ruke, mi se evo masovno prisjećamo Charlieja Kirka, koji je u našim životima bitan koliko i ministar obrane Ukrajine ili Ruske Federacije. Do ovog incidenta, osim nas ljudi u medijima, 0,1 posto vas je čulo za njega, znate o čemu je pričao, pogotovo poznate dvije fraze, da Izrael planira etnički očistiti Pojas Gaze, što je rekao posljednjih dana ili da silovano dijete treba natjerati da rodi. No, je li, opet me prebaci na Pantera i djecu.
Na javnim objavama te skupine ja nisam primijetio borce za pravdu, nego lokalne kabadahije, kamatare i slično. Nekako mi nisu izgledali kao ljudi koji se bore za zaštitu nečega. Znate, ljudi koji se bore za nečija prava iz čistog altruizma, obično izgledaju onako kao Greta Thunberg – sami se šišali, pomiješaju prugasti šorčić, žutu majicu sa srčeko dekolteom i žabica šešir, imaju pjegice po licu od konstantnog prosvjedovanja na vrelom suncu... Uglavnom, shvaćate bit.
Ne izgledaju kao likovi koji tjedno jednom odu frizeru da im 'zafejda' potiljak, ne provedu po sat vremena na farbanju bradice, ne hodaju uokolo napuhani steroidima kao u spotovima lavova Rame Isaka, je li, opet, shvaćate bit, jednostavno mene ljudi da vide, jasno im je da sam staro čangrizalo, poguren u leđima od tipkanja, čitanja i pisanja, karpali upaljeni od klikanja, u svakom slučaju ne izgledam ni kao kamatar, a bome ni kao borac za prava Palestine ili očuvanje balkanskih vodotokova.
Ono što je tužiteljstvo iznijelo posljednjih dana, nisu opet nimalo lagane optužbe, lažno predstavljanje, navođenje na blud, tajno snimanje, sve redom nedopuštene radnje. Sjećam se kad je u našem ulazu susjed samoinicijativno ugradio kameru, naravno da nam je svima smetalo, ali smo se svojski iznenadili kada mu je na kraju doista došao inspektor s dva policajca i skinuli kameru. Nema unilazit u tuđe intime, frajeru. Zakon je o tome jasan.
Nitko od nas ne smije zakon uzeti u svoje ruke. Imam i ja mnogo nekih stvari koje ne lajkam, ali sam ne smijem poduzeti ništa. I dok to pravilo ne bude važilo za sve, neće važiti ni za koga. Pa bili vi Panter ili ne. Ako sumnjate na nekoga u vlasti, imaju institucije i za to Sipe, Pipe, Lipe i kako se sve ne zovu.
Ono gdje se jasno može vidjeti kako se to radi je primjer Osnovne škole Antuna Branka Šimića u Mostaru. Ne samo da roditelji čiju djecu pojedinac maltretira trebaju bojkotirati nastavu, nego pozivam čitavu školu, sve roditelje, a i nastavno osoblje, da istim potezom odluče podržati roditelje. Za maloljetnike koji maltretiraju vršnjake postoje zakonom propisane mjere i kazne, a i da budemo krajnje iskreni, to što svi moraju završiti osnovnu školu, vala i ne moraju.
Ima ih koji ne mogu završiti čak ni osnovnu školu. Za njih imaju drugi modeli, izbacivanje, premještanje, ispisivanje, polaganje, popravni domovi, internati, ima kazniti roditelja koji ne odgaja dijete... Zakoni jesu manjkavi u našoj i vašoj Bosni i Hercegovini, ali ne zaboravite da ima poznato pravilo da se tamo gdje ne postoji adekvatni zakon, u BiH još uvijek primjenjuju zakoni SFRJ. A bome su oni imali mjere za neposlušnu djecu.
I što da roditelji učine?! Kako rekoh, ono što je Panter radio mi se naoko činilo sve samo ne borba za prava djece. Ali ako ste prijatelji ovih roditelja iz spornog razreda, podržite ih, svi najprije peticiju i štrajk pred školom, ako to ne upali, štrajk pred ministarstvom, nemojte ni trenutka pomisliti da ćete ostati sami.
Najprije, kako nitko nije smršao od jednog preskočenog odmora, nitko neće ni naglo oglupjeti bez par dana škole. Idemo svi u prosvjed, svi na blokade, ¡No pasarán! Djeci neće smetati što će preskočiti dan ili dva škole, oni će vam dati podršku. A roditelji, ako vole svoju djecu, još pogotovo ako se druže s vama, oni će vas podržati. Profesori valjda najbolje razumiju probleme i nadam se da nisu Ćaciji, tako da vjerujem da će stati uz roditelje.
Svako nedjelo ima za rezultat određenu sankciju. Akcija i reakcija. Pa tako Svemir funkcionira. Borite se, izdržite... je li, a mi novinari ćemo svakako skočiti na svaku glupu priču, a da nećemo na nešto ozbiljno. Pa ionako smo napravili priču od čestitog generala Sopte ugodnoga Gospodinu, mislim stvarno, drage kolege, bavite se pravim temama, ne pravite slona od muhe dok dinosaur prolijeće.
