U zdravoj jabuci zdrav crv

Iako današnje tjedno promišljanje baziram isključivo na Gradu Mostaru, vi svi dobro znate da je ovaj grad jedan golemi eksperiment i da se na suživotu u njemu gradi sav ostali suživot u Federaciji Bosne i Hercegovine ili ukupno Bosne i Hercegovine. Suživot ili, da ne citiram Abdulaha Sidrana...

Prije tek koji tjedan aludirao sam kako je politički poraz imati veliki postotak liječnika u tijelima vlasti, pritom ne mislim na tijela vlasti kao što je Federalno ministarstvo zdravstva jer tu bi bilo nelogično imati bilo koje ime osim Omanovića, Mandića, Ljubića...

Uopće, što ja znam o medicini da upravljam tim sektorom, samo ono što sam kroz život naučio. Nije da nije bilo boleščina, i to gadnih, nepobjedivih, ali generalno nemam im se zašto petljati u rad.

Govorim o tijelima vlasti kao što su lokalna zajednica, da ne izdvajam nikoga pojedinačno jer se bojim da ću ih premalo uvrijediti, pa Federalno ministarstvo prometa i veza, onda sva ta silna povjerenstva u kojima je Genjac mirovinu zaradio, evo sad nekako kontam da već desetljećima beha politiku vode ginekolozi, urolozi i ortopedi, što konačno sasvim jasno dovodi do zaključka zašto nam i jeste ovako kako nam jeste – pa ti ljudi samo znaju s polomljenim i popišanim izići na kraj. A onda dolazimo do presudnog trenutka u postojanju suvremenog Mostara: dugo očekivanih lokalnih izbora.

Svi imaju lijek

Na tri liste, tri ključna čovjeka liječnici. Ako ćemo mak na konac, Zlatku Guzinu i Mariju Kordiću čovjek ne može pera odbiti. Oba sjajni liječnici, mnogi od nas imaju nekoga koga su baš njih dvojica izliječili. Srpsku listu također predvodi Velibor Milivojević, ravnatelj nevesinjske bolnice. Mada nisam dovoljno upoznat s radom ove bolnice, iz onoga što je vidljivo u javnosti također sasvim dobar liječnik. Pa zašto sam ja onda toliko protiv liječnika gradonačelnika?!

Naime, ja dolazim iz mjesta u kojem je također liječnik gradonačelnik. I ponajprije mi je smiješna situacija gdje se tri kandidata natječu za poziciju Ljube. Najprije, iz iskustva svojeg malog mista, prvi plakat koji bude zalijepljen glasit će: „Imam lijek za Mostar!”

Koja god stranka da takav plakat objavi, ništa neće pogriješiti, jer Mostar je već desetljeće i malo jače postao bolesna sredina, što neurednom izgradnjom kolektora, što problematikom unapređenja komunalnog sektora, što napola dovršenom deponijom, što neriješenim pitanjima samostalnosti komunalnih poduzeća, što stalnom problematikom oko prikupljanja i odvoza smeća, što nepostojanjem KANTI ZA OTPATKE!!!

Da je moguće očekivati ovakav plakat, jasno je dao do znanja Dragan Čović na posljednjoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora kada je istaknuo kako će nastaviti s primjenom uspješne izborne strategije u sredinama u kojima su na vlasti. Dakle, plakat „Imam lijek za Mostar” mora biti. Jerbo je to predizborni moto jednog od najuspjelijih gradonačelnika HDZ-a BiH.

E sad, kad padne taj plakat, što će ova druga dvojica?! Mogu ponuditi: „Imam lijek za Mostar s esencijalne liste Zavoda!” Također, odlična predizborna retorika, dovodi u pitanje čak i jednu životno bitnu temu, za razliku od ovih naciJonalnih koje trpimo već dva ili uistinu tri desetljeća. Meni bi se već taj drugi plakat više svidio, jerbo me se tiče. A i esencijalna lista, to su oni Đabe lijekovi, nije ono kad je liječnik u talu s nekim.

E dok oni oko esencijalne liste, treći će kandidat (totalno nebitno koji je prvi, koji drugi, a koji treći, ionako su svi hećimi): „Mostar treba smršat!” Ovo je najvažniji zaključak liječnika opće prakse kad im se devedesetdeset posto pacijenata javi. Mogli biste i koji kilogram izgubiti, ne bi škodilo.

Sad, razumijem da je ovo pravi pogodak jer najveći broj domaćih pacijenata ima problema s kardiovaskularnim sustavom, a tu je kilaža jedan od čimbenika ozdravljenja, a opet, otkako je korona krize i zaokružio sam se, ovaj treći kandidat bi me iskreno pogodio u srž, u ključ, u bit problema.

Ali tada me lagano počinje hvatati jeza, što ako se probude ovi liberali i ljevičari, ova ekipa sklonija slobodoumnom promišljanju, pa oni okače jednako relevantan plakat: Homeopatija – sve što su vam prešutjeli o Mostaru. Ono, znam da je u pitanju samo mirišljava voda, da se od homeopatske alternativne medicine ne možeš predozirati kao od antidepresiva, ali se bome možeš utopiti.

Mislim, nije ovo nimalo natezanje, temelj socijaldemokracije u Hercegovačko-neretvanskoj postavio je Ante Krešić, čovjek koji se proslavio na alternativnoj medicini, pčelinjem medu i preparatima za jačanje organizma.

Samo je znači pitanje dana kada će lijevi centar izbaciti imena travara, namještača zglobova, hodža što rade zapise i popova što zijehaju. A budući da znanost još ne zna sve, je li, kako im proturječiti. No tu nije kraj našoj patnji.

Zdrav čovjek - tisuću želja

Sad da se prestanem zezati, nije nimalo smiješno biti Mostarac danas. Apsolutno je jasno kako će predsjednik Gradskog vijeća, njegov zamjenik i gradonačelnik Mostara iduće godine biti liječnici. I krajnje sam ražalošćen i ucviljen zbog toga.

Kako rekoh, sve sjajni liječnici i razočaran sam i mišlju da će svoje dugogodišnje iskustvo, neupitno znanje, ti ljudi sutra prestati koristiti za struku u kojoj osjećaju poziv, u kojoj su najplodniji, gdje najviše traga u vječnosti mogu ostaviti.

S druge strane, jadna je reklama i srpskoj i probosancima i haenesu da nisu mogli sastaviti listu pravnika, ekonomista, arhitekta, inženjera, geografa. To ukazuje na drugu, mnogo drastičniju promjenu na političkoj sceni. Propast nacionalizma u Bosni i Hercegovini, i to baš u trenutku kada istočna Europa jaše na krilima tradicionalnih desničarskih vrijednosti.

Što se liječnika tiče, osobno mi je najžalosnije da kadar iz te struke trune u bilo čemu što se ne tiče dobrobiti zdravlja pacijenata. No, opet, to govori i o krizi u nacionalnim političkim taborima. Mi već vidimo kako su posljednjih godina propali dugogodišnji politički lideri, kako su se osuli, što starošću, što iscrpljenošću. U Bosni i Hercegovini se već prije nekoliko godina trebala dogoditi smjena kadrova, i o tome sam nerijetko pisao. Smjena je jedini lijek čak i za nacionalističku politiku.

No u toj smjeni pokazalo se kako su godinama politički činitelji u našoj zemlji isključivo formirali kult ličnosti i usko povezanu kliku ovisnika: o funkciji u stranci, o radnom mjestu, o tituli, o školi... Zamor pojedinaca, njihova starost i bolest praktično je unakazila i SNSD i SDA i HDZ. Jer ako se Titu nešto dogodi, gasi se i kult.

Dok je Bakir s nama, SDA na površini izgleda sasvim moćno, ali čim se rukama maknu ginekolozi i ostali Izetbegovići, ispod je šuplja osovina stranke.

Dok gledaš u Dragana, HDZ izgleda supermoćno, snažno, vitalno, ali podigneš li poklopac-Dragana, u loncu hrvatskome u BiH nema ništa. Eno ti HB10 županije/kantona brojke i slova: nemaš se za što uhvatiti, ni promatrač, ni žitelj, a bome ni vlast.

Trulo je sve u političkim strukturama koje su trenutno na vlasti, čim makneš kult vožda. I dok se Bošnjaci još i imaju čega prihvatiti, imaju kao neki sukob mišljenja na političkom nebu, Srbi, a pogotovo Hrvati, nemaju čak ni legitimnu oporbu.

Toliko su slabašne političke silnice da ne samo da su svi Srbi stali na jednu listu, da su se svi Hrvati pokrili skutima HNS-a, nego kad pogledaš malo izdaleka, ne mogu se ni držati na nogama vlastitim nego se Mile i Dragan zakačili jedan drugoga i grčevito se drže... jel, ili održavaju na vlasti.

Porazno je čuti da će Mostar vrlo vjerojatno sutra izgubiti dva sjajna liječnika, da će vrlo lako moguće i Nevesinje ostati bez jednoga.

Ali ta jadna slika pokazuje vrlo skoru budućnost BiH. Smijte se, ali Mostar je bez izbora bio 12 godina. Bez Vijeća osam. Podsjećam, Federalna je još tehnička Vlada. Jel ti još smiješno?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.