Ne zovi, mama, doktora!

Od nastanka ljudskog društva, liječnici grade poseban status u društvu, od šamana, vračeva, travara, od namještača zglobova. Taj je proces sasvim logičan, kada vas muči bilo kakva boljka, učinili biste sve da je se riješite. I iskreno, nemam ništa protiv takvog odnosa društva prema liječnicima. U trenutcima kakav je globalna pandemija novel korona virusa najbolje se vidi da je zdravstveno osoblje potrebno. Pritom, kada kažem zdravstveno osoblje, želim posebno naglasiti ulogu medicinskih tehničara, sestrinsku ulogu u tretmanu i praćenju kroničnih oboljenja, periodičnih epidemija raznih lako prenosivih bolesti.

Osobno, dakle, sasvim razlikujem ulogu posebnih dijelova zdravstvenog sustava, potpuno sam svjestan kako je jedna najobičnija i nerijetko zanemarena medicinska sestra daleko potrebnija za održavanje generalnog zdravstvenog stanja u društvu nego specijalist liječnik. No čini se kako većina nas ne razlikuje ulogu zavoda, ulogu osiguranja, ulogu medicinske sestre i konačno ulogu liječnika u društvu.

I da ne biste pomislili kako sam ja osobno protiv adekvatnog vrednovanja svog medicinskog kadra, nipošto, itekako se zalažem za bolje radne uvjete i tehničara i higijeničara i liječnika unutar zdravstvenog sustava, na kraju krajeva, svi trebaju biti adekvatno plaćeni za svoj rad. No danas želim da razmislite o svojem odnosu prema liječnicima u sferama postojanja koje ne uključuju primjerice detaljno poznavanje ljudske anatomije.

Samo Ružić

Kako su stoljećima gradili socijalni status jer su bili uz nas u najtežim trenutcima, kada smo se iskreno brinuli za nečiji život, malo po malo liječnicima smo pridavali sve veću i veću važnost. Činjenica je da obrazovanje liječnika najdulje traje, činjenica je da za to liječnici budu i pristojno nagrađeni nakon obrazovanja. Pa ipak, mali broj liječnika nastavlja ulagati u vlastito izgrađivanje, poglavito u vremenu kada je sve online. Pogledajte samo IZIS, suvremeni podatkovni sustav u domaćem zdravstvu, i koliko ga liječnika uspješno koristi.

Istina, uvođenje online nastave pokazalo nam je da i ogroman broj učitelja i nastavnika nije dovoljno sposoban za 21. stoljeće, ali njima se izrugujemo, smijemo, šprdamo se na njihov račun, makar smo svi svjesni da takvi pojedinci koji su prestali ulagati u svoju izgradnju i cjeloživotno obrazovanje ozbiljno narušavaju budućnost naše djece. Ali kada su u pitanju liječnici, vrlo malo je kritike upućeno na preširoku informatičku nepismenost ljudi kojima doslovce prepuštamo vlastiti život u ruke. E ali zašto?

Liječnici, kako već rekoh, stoljećima grade status, i kada imate nekog primarijusa, on je generalno nedodirljiv, on je bard, na kraju krajeva, zdravstvo je društvena oblast u kojoj se najčešće koristi pridjev emeritus, iako sam pridjev označava kako osoba više nije mjerodavna. Ti su primarijusi obično teški s pacijentima, omalovažavaju ih, ponižavaju njihovu opću obrazovanost govoreći u kraticama, pišući nečitke dijagnoze.

Nerijetko će vas iz prostorije liječnik istjerati, izgovoriti vam i ružnu riječ i to im se svima oprašta jer ih trebamo u ključnim trenutcima. Ali ja osobno jednako trebam šalterskog službenika, blagajnicu u trgovini, utovarivača na smećaru – i pazite, svi ovdje nabrojani imaju jednaku ulogu u očuvanju moga zdravlja. Isto kao i sestre koje ćemo apsolutno svaki put zaboraviti da su one te koje su mjerile temperaturu, previjale, hranile, prale....... nastavi niz.

A znaš ti pročitat što s' napis'o?

To je konstantno žmirenje na jedno oko otvorilo konačni dio današnjeg promišljanja. Počevši od Halida Genjca i Bože Ljubića, našu politiku već dva desetljeća vode liječnici. Ne doktori prava, ekonomije, strojarstva, već liječnici. Oko trećine načelnika su liječnici, a zašto?

Razumiju li se oni u potrebe zajednice, razvoj infrastrukture, imaju li magisterij iz niskogradnje, znaju li što o metodologiji u poreznoj politici, jesu li magistri ekonomije, poznaju li osnovna načela političkog zastupanja ili nastupanja, jesu li magistri prava, politologije, komunikologije?

Vidjeli smo na panici i drami prilikom izbijanja globalne pandemije novel korona virusa da liječnici čak niti u svojoj oblasti nisu široko i opsežno obrazovani kao značajan broj pravnika ili ekonomista, kada je na vrata pokucala korona, čak su se i oni ustrtali jer samo se infektolozi i epidemiolozi znaju nositi s ovim oblikom opasnosti. Opet smo zaboravili da tehničari i medicinske sestre nemaju čak ni privilegiju da se ograde u ovako teškom razdoblju, kao primjerice ortopedi ili neurolozi, slučajno navodim ove struke.

A recite mi iskreno, zašto onda redovito glasujete za liječnike? Jer ste sami sebi ugradili sliku kako su oni bolji ljudi od ostalih. Čak i propali student medicine na izborima će proći bolje od magistra poljoprivrede, turizma, ekologije. Neobjašnjivo je to da ljudima koji su obučeni da krpaju samo određene tjelesne sustave mi poklanjamo da upravljaju čitavom državom. Većina liječnika služi se latinskim jezikom samo da vam poraste u očima, moj kolega tehničar na radiju će vam u podne, u ponoć ispričati basnu Leo et Mus, i to s razumijevanjem. Ne bih se kladio da to ijedan liječnik može. A i rukopis mu je čitkiji, zna pravilno koristiti afrikate, pravilno koristi slavenski jat, sve osobine koje većina liječnika nema.

Na sljedećim lokalnim izborima molio bih vas da zaobiđete liječnike kada budete zaokruživali. Ima sasvim dovoljno sposobnih u političkom smislu u drugim branšama. Liječnicima ostavimo zdravstvo! Jer najstrašnija mi je pomisao da ako se liječnik nije samo-ostvario u medicini, kako je tek loš i čime je uopće zaslužio ikakav status u politici?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.