Objesi se o onaj remen

Ukoliko na nas noćas nisu izvršili invaziju susjedi Hrvati ili Srbi, nakon izlaganja dva od tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine pred Europskim Povjerenstvom, ako nas nije anketirala, pardon, anektirala Albanija ili Europska Unija nakon poziva na slanje NATO trupa jednog od trojice i istodobno kritika onog trećeg od tri člana Predsjedništva BiH, ako je Dragan konačno izvježbao svoj govor pred delegatima, puno je to ako, no možda ipak čitate ovaj tekst.

Što se njih četvorice tiče, trojice in vivo i četvrtog virtualnog beha lidera, samo ću reći da me pomalo stid, kada se o vitalnim domaćim pitanjima njih trojica izjašnjavaju čitajući tekstove koje očito nisu napisali, jer da jesu, znali bi čitati.

Da sami razumiju pitanja građana Bosne i Hercegovine, onda bi se barem eto znali uključiti u Zoom konferenciju, jer mi se čini da je netko u Željke uključio transpose ilitiga helium speech dugme, naime, zvučao je prilično ženstveno tijekom izlaganja, kao da je na borbu sa zamišljenim cervantesovskim protivnicima potrošio sve zalihe testosterona. Jer mi smo sve zalihe strpljenja i ulja i brašna odavno potrošili.

Izbor za najeuropskiju pjesmu Eurovizije

Vi znate kako mi godinama nemamo novca za poslati predstavnicu Bosne i Hercegovine na Eurosong. Stoga sve nade i ovog puta polažemo u nekoga od susjeda, možda ove godine ipak Srbiju, jer za razliku od dosadašnjih sezona, konačno ne šalju sise i guzice, a nema ni frule. Opet, nekako nam je žena bez knjižice, koja mašta o baušteli, a pjeva po tezgama, bliska u našim svakodnevnim nedaćama.

Proteklih dana sve o čemu se priča u Bosni i Hercegovini jest nestašica izazvana ratom u Ukrajini. Činjenica jest da su Rusi sankcijama spriječeni da izvoze, a Ukrajinci umjesto da tankove pune pšenicom, ove sezone žanju tenkove. Ali ovaj problem ne dotiče Bosnu i Hercegovinu na način kako vi zamišljate da nas dotiče.
Urednik srbijanskog NIN-a Milan Ćulibrk nije Ogo tvrdi da Srbija proizvede više pšenice, kukuruza i suncokreta nego što potroši. Iznio je on o tome niz lamentacija, u biti, nekih 50% više proizvedu svega nego što potroše. Ne sumnjam da je i u Hrvatskoj, jednako plodnoj, a još malobrojnijoj, stanje s pšenicom ili kukuruzom slično.

No mi u Bosni i Hercegovini, mi volimo da sebi pucamo u nogu, ostala valjda profesionalna deformacija iz protekloga rata kad smo svi pokušavali da budemo ranjenici. Mi se pozivamo na neke odavno mrtve CEFTE i slična palamuđenja kada ne uvodimo privremene mjere ubiranja akciza na uvoznu robu koju sami proizvodimo.

Od zaštite imam jodirane soli

Ne postoji niti jedan članak u CEFTA-i ili nekom drugom od međunarodnih sporazuma koji bi nas spriječio da u ovakvim izvanrednim okolnostima privremeno, na, recimo šest mjeseci, lupimo strašne akcize na uvozni krompir, pšenicu, kukuruz... Ne, ne, ne vičite na mene zbog prijedloga da podignem poreze prije nego me saslušate!

Dakle, dok naši poljodjelci muku muče s nabavkom dizela ili gnojiva, dakle nečega čega mi u Bosni i Hercegovini nemamo u izobilju, ne postoji nikakav razlog da njihovu proizvodnju zaštitimo na tržištu, tako da ćemo im dati odriješene ruke da rasprodaju sve svoje zalihe. Upravo zato smatram da baš sada, u jeku krize, mi trebamo napraviti ozbiljan zaokret u fiskalnoj politici na način da ne samo oslobodimo domaću proizvodnju nameta, nego čak da prisilimo razvoj domaće poljoprivrede.

Ovi ljudi ionako su već godinama na mukama, oko cijena mlijeka, oko plasmana krompira, jabuka, oko propadanja ljetina.

Činjenica jest da su vlade i Federacije i Srpske u proteklom razdoblju povećale izdvajanja u poljoprivredi, ali zašto ih ne i rasteretiti?! Mi ne možemo utjecati na cijene nafte i naftnih prerađivača, to će biti skupo bez obzira na akcizu. Sada je stanje jednostavno tako. Moguće da segmentima gospodarstva izbacimo akcizu u potpunosti, ali ukidanjem akciza u potpunosti pucamo sebi u nogu, jer ćemo ugroziti naše međunarodne aranžmane sa Svjetskom bankom, EBRD-om i sličnim ustanovama.

O'di me pljuni ako neće

Dalje, privremena mjera o intervencijama u sustavu Poreza na dodanu vrijednost je sve samo ne usluga građanima. Najprije, dok taj sustav uđe u primjenu, proći će mjeseci i tko zna kakve će prilike biti, u konačnici, hoće li uopće biti Europe.

Dalje, svaka mala piljara će nešto smutiti oko cijena i smanjenje očekujte nigdje. Brašno ili ulje neće pojeftiniti, ali će zato pivo ili alkohol ili mobiteli ili automobili poskupiti, kao da već ne kolju svakoga tko ima potrebu za tim proizvodima. Kada prođe taj privremeni proizvod i vrate se porezi na 17 posto, onda će sve najnužnije namirnice jednostavno poskupjeti za 12 posto.

Ako trebamo svjedočiti istinskoj reformi, a dabome da trebamo, u teškim vremenima se donose najteže odluke, onda je vrijeme da se usvoji paket mjera bitnih za običnog građanina. Pod paketom podrazumijevam konačno usvajanje Zakona o radu sa svim mogućim preinakama u sustavu, od ukidanja toplog obroka i naknade za prijevoz do poreznih rasterećenja za poduzetnike, odnosno vlasnike. Ako ćemo konačno mijenjati sustav i uvoditi nove fiskalne kase, onda idemo da ta promjena sustava PDV-a bude jednom i konačna, tri diferencirane stope da budu dio paketa novog fiskalnog uređenja, sve s nule, šta ćemo sad?! Taki nam grah pao.

Džemper za vinograd

Jeste, sve će ovo lupiti po glavi i tebe i mene i svakoga običnog građanina ove politikom napaćene Bosne i Hercegovine. Ali udar će trajati kratko, sad kad već ionako udara sa svih strana.

Ali i mi moramo biti pripremljeni. Proteklih mjeseci čuo samo toliko ljudi koji se žale na cijene parkiranja, na cijenu goriva, na cijenu maziva, ali nisam primijetio porast broja putnika u javnom prijevozu. A evo gradski autobus u Mostaru još nije poskupio. Nije da neće, vjerojatno vrlo skoro hoće, ali vi ste ti koji možete spriječiti to poskupljenje, pritom da ne mislite na cijene parkinga, a i da uštedite koju marku za ionako skupo gorivo. Primjerice, ona prokleta kružna linija nigdje nije mrdnula s mjesta. Ali je Mostar redovito zakrčen automobilima oko podne ili od tri do pet popodne.

Dalje, svi pametujete o poskupljenju cijena brašna i ulja, ali i dalje dostave hrane rade kao sumanute. Nešto kad prođem kvartom, ne mirišem kao nekad, čorbu, hercegovačku tepsiju, kruh, prženu kavu, ribu. Ništa ne mirišem. Jer naručujete gotovu hranu.

Svakodnevno kukate kako je cijena električne energije sve teža, ali su vam klime u svakoga na 32 Celzija, hodate u kratkim rukavima. Gdje su vam džemperi kao nekad?

Dakle, istina je da država treba oduzeti nešto kako bi se ublažio porast cijena svega. Ali to ne znači da treba ugroziti kreditne aranžmane koje MI PLAĆAMO. Niti to znači jednokratnu mjeru koja će nas kasnije godinama daviti. A opet, ako država nešto mora, to ne znači da mi ne moramo domaćinski se ponašati prema vlastitom proračunu.

Naši bi nas djedovi i bake sve preko koljena kako se ponašamo prema poslu i novcu. Pa eto.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.