Je li nama istekao rok?

Najvažnija stvar u životima nas koji se hranimo proizvodima iz supermarketa tipa 'pa šteta je to bacit' jest da prije kupnje pogledamo datum na pakiranju. Datum je u Bosni i Hercegovini nerijetko skriven, blijedo otiskan, zna biti i prekucan i očekuje se određena doza skeptičnosti svakoga od nas prilikom kupovine. Čak i kada je jasno otkucan na proizvodima, rok je nerijetko prikriven frazama poput proizvedeno tada i tada pa na desetom mjestu malim slovima piše da je rok trajanja tjedan, mjesec, pola godine...

Najgore je kada piše da je rok trajanja 18 mjeseci, a datum otkucan tipa SEP, OCT, NOV i onda se uhvatiš da brojiš na prste, a i sam se zbuniš s ovim mjesecima što generički počinju sedmi, osmi, deveti na latinskom... a ona te godina muči, jel 2019. ili 2020. bila lani ili su 1990-e bile prije 20, 30 ili 40 godina. Muke su to, zna ih svaki sredovječni muškarac i žena koja uspješno skriva godine.

Najzanimljivija je stvar što sve na prehrambenom odjelu ima rok trajanja. Svima je jasno da će se mlijeko ili vino ukiseliti, da će se kruh osušiti, da će se sir ubuđaviti, da će žitarice isklijati, da će mast užegnuti...

Pa čak i konzerve imaju rok trajanja. Je li, naravno da još uvijek ima jestivih sadržaja konzervi iz drugog svjetskog rata, ali to čime su tada konzervirali stvari ne bi trebalo ni unositi u organizam, budimo realni. Pa opet, ako je svima jasno da slanina ili šunkarica u konzervi može lako da se pokvari, teško je objasniti kako se margarin ili pašteta ili Cola mogu pokvariti, svi znaju da je to sama kemikalija.

No najzanimljivije je da čak i flaširana voda ima rok trajanja otisnut na pakiranju. Mada postoji objašnjenje kako je riječ o blesavim američkim pravilima onog FDA udruženja, ipak sam mišljenja kako i taj rok treba strogo poštivati jer nikad nisam čuo za tvornicu vode, oni ionako samo proizvode plastične boce, a čuli ste o ftalatima i sličnim izlučevinama iz plastike. Nije tak rok tu bez razloga, vjerujte.

Rok kao slovo zakona

E sad, istina je da se život u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva sveo na preračunavanje potrošačke košarice i popunjavanje koliko ti sredstava nedostaje za minimalnu košaricu. Ali su rokovi nešto u čemu se Bosna i Hercegovina ne snalazi baš najbolje.

Tipa pogledajte samo presudu Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić i Finci. Vjerojatno je ta presuda uključivala i neki rok, makar logičan, ako nije naveden na pakiranju bio. Ali kako je ta presuda otprilike što i Mojsije u Bibliji, piše tamo da je živio oko 900 godina ili nešto tako, jednako tako se priča i da će u Hollywoodu snimati povijesni spektakl u povodu neke okrugle obljetnice presude, sad teško se više sjetiti radi li se o 20 godina ili 100.

U Bosni i Hercegovini redovno se probiju rokovi za uspostavu vlasti, jer u Izbornom zakonu BiH nigdje ne stoji da će najkasnije 15 dana nakon izbora taj i taj sazvati skupštinu tu i tu, da će u roku od 30/60/90 dana skupština imenovati toga i toga, da će tijelo biti raspušteno 30 dana po održavanju sljedećih izbora. Takav neki logičan okvir podrazumijevao bi odgovorno ponašanje političara, ponavljanje izbora, na kojima bi bio novi raspored i tako dalje i tako bliže... mislim, nekomu bi takvo napilavanje dosadilo jer, ako ništa drugo, plaća i paušali bi bili upitni. Sad vam je, vjerujem, jasno zašto je u Federaciji BiH i dalje Fadil premijer, jednako kao što ni Vlada HNŽ-a nije doživjela svježa kadrovska rješenja ima već poodavno.

Bosna i Hercegovina je kraljica probijanja rokova i kada se govori o članstvu u Europskoj Uniji. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u Bosni i Hercegovini je više nešto kao bajka o trnoružici. Slovenija i Hrvatska odavno su nam pokazale put u EU, Srbija je tu prilično poodmakla, mada je pitanje žele li oni to uopće, Crnogorci su dio Sjevernoatlanskog pakta, je li sad su prije nas usvojili i  konkretno zakonsko rješenje o zločinu u Srebrenici. Albanci, kojima smo se nekad smijali, na pragu su Europe... a mi... je li, mi...

Ima konzerve

Kada sam još bio mladi novinar, sjećam se da sam pratio događaje koji su uključivali riječi poput reforma, aprilski paket, Prud... Sad se više ne sjećam je li to bilo prije 10, 20 godina ili '90-ih možda. Sjećam se kad se golub posrao na mikrofon Federalne Televizije baš nekoliko minuta prije nego je politička vrhuška u Dike Slezaka trebala davati izjave, i kako je Mile Dodik to zamjerio novinarki FTV-a, ali isto tako se sjećam i kad je natjerao novinare da kleče pred njim, jer kao zaklanjaju kadar.

Bila su to vremena kada su i predstavnici međunarodne zajednice pričali o nekakvim rokovima, a danas imamo Valentina Inzka koji je kao ona konzerva iz Drugog Svjetskog Rata – ono nije da mu je rok istekao, ali svejedno ti strah otvorit konzervu, možda unutra ima radona i tako toga. Ono, ne moramo jesti SPAM, ima šunkarice i Pavić, Brajlović, PIK, Gavrilović... pa čovjek ne zna ni šta da radi s Inzkom.

Ali posljednjih dana istekao je jedan sasvim zanimljiv rok.

Da mi prođe utorak

Kažu da Dragan Čović uvijek ima u rukavu neki rok – to ćemo predstaviti u onaj tamo četvrtak, planirali smo sastanak najkasnije u idući utorak, imat ćemo proračun treću srijedu od danas, taman pred Novu Godinu... To su najčešće Draganove fraze i moram priznati da mi se kao novinaru nerijetko potkrade da i sam povjerujem u te njegove vremenske odrednice vidovite Džemile.

Najzanimljiviji rok o kojem je mjesecima govorio jest onaj o konačnom dogovoru oko modela izmjena Izbornoga Zakona BiH koji bi (ne)sveta Trojica usuglasili međusobno i onda ponudili u parlamentarnu proceduru i onda do kraja tekuće godine da podnesemo i službeno onaj zahtjev za članstvo u Europskoj Uniji.

Kada sam prvi put to čuo da Dragan Čović govori, učinilo mi se da nije čovjek u toku, da ne živi u BiH posljednjih dva ili tri desetljeća, nego vjerojatno ima neki svoj rančentitet na kojem je odsječen od vremena i pučanstva. Onda su sjeli za pregovarački stol, onda su oformili nekakve radne skupine i mada sam još davno, davno naučio da formiranje radne skupine automatski znači da nešto neće biti napravljeno, nekako sam sebe zavaravao da to je to.

Onda su se članovi radne skupine prestali javljati na telefonske pozive, SMS poruke... i lagano je i pticama na grani bilo jasno da su prošišali i ovaj rok.

Nama koji se i najmanje razumijemo u politiku sasvim je jasno da SDA, nemoćna da postigne dogovor s HDZ-om i SNSD-om, čitavo ovo vrijeme koči proces ne bi li uključila kojeg saveznika u čitavu priču. Ali sazvati plenum stranačja da se pokuša dogovoriti o Izbornom Zakonu, tek to je utopija.

Ali svima nama koji smo i najmanje znali kako stvari teku u Bosni i Hercegovini jasno je valjda i da je njima svima skupa istekao rok. Bosna i Hercegovina nije sastavljena od takozvanih naroda, nego je sastavljena od stoljećima paćenih pokoljenja kojima je dosadilo da odgajaju djecu nomade koji će odseliti put Zapada. I kao takvima, nama ne trebaju ove olinjale snage (ne)svete Trojice, nego svježe ideje, kompromisi, pomaci naprijed i tako dalje i tako dalje.

Više nema smisla da pričamo o bilo čemu o čemu smo dosada pričali. Vrijeme je da i domaći političari donesu nešto novo na stol... ili da prepuste mjesto mlađima.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.