Šareno kamenje: Slavi ''Zrinjski'', ima Mosta

Pa dobro, može li nenormalnije? 1: Ozbiljno planiranje podrazumijeva i predviđanje mogućih problema te pripremu rješenja. Naravno, ne i kod nas - u zemlji u kojoj, parafrazirajmo Abdulaha Sidrana, postoji problem za svako rješenje. Uglavnom, kada je kreativni um skontao kako bi bilo lijepo, od prilike do prilike i od povoda do povoda, šarati svjetlima po mostarskom Starom mostu, mogao je, nije neka nauka, pretpostaviti da će se jednoga dana neko sjetiti da ovu fascinantnu građevinu ušareni na način koji bi jednoj, suštinski je nebitno kojoj, polovini Mostara mogao biti iritantan. Mogao je, ali kao što vidimo, nije.

Pa dobro, može li nenormalnije? 2: Kada je i kako postalo normalno koristiti javni prostor – od Mosta do sarajevske Vijećnice, pa i šire – za igru svjetla i sjena nije najjasnije, kao i mnogo toga u Bosni i Hercegovini. Ovdje ionako ni jasno nije najjasnije, a kamoli šta drugo. Evo, recimo, glupa činjenica da je javni prostor baš to, dakle prostor koji pripada svima, pa je najbolji način da nema nezadovoljnih onaj u kojem Most nije predmet zajebancije, a Vijećnica kolorizacije.

Pa dobro, može li nenormalnije? 3: Jedan od slogana navijačke grupe „Red Army“ je i: „Igra Velež, ima Mosta“. Jedna od pjesama navijačke skupine „Ultras“ bila je: „Nema više Veleža, nema Starog mosta, srušile ga ustaše, ajmo Herceg-Bosna“. Oboje, naravno, znaju u Hrvatskoj republikanskoj stranci, samo što niko živ ne zna koga su žugali sa prijedlogom da se povodom proslave duple krune najboljeg bosanskohercegovačkog fudbalskog kluba, dakle „Zrinjskog“, na Stari most projiciraju grb i boje Hrvatskog športskog društva. Ako su htjeli plesati po živcima „Red Armyiju“, uspjeli su čim su se dosjetili da spomenik pod zaštitom UNESCO-a može poslužiti i za šaranje. Ako su, pak, htjeli plesati po živcima „Ultrasima“, malo im je falilo da uspiju. Da su svjetla upaljena kao što nisu, niko ne bi mogao spriječiti navijače „Veleža“ da na išarani Stari most stave svoju, naravno najveću zastavu, ili da se okupe ispod, upale stotinu bengalki i uzvikuju, recimo: „Gazi, gazi ustaše“.

Pa dobro, može li nenormalnije? 4: Da se navijačima „Zrinjskog“ slavilo na teritoriju kojeg, da se ne lažemo, smatraju neprijateljskim, ne bi proslavu organizirali ispred „Kosače“, dakle na desnoj obali Neretve. Da na lijevoj obali, samo bez suvišnih „ali“, zagovaraju jedinstveni, multietnički Mostar ovakav kakav jeste – dakle i sa „Zrinjskim“ i sa „Veležom“ i sa Narodnim pozorištem i sa Hrvatskim narodnim kazalištem i tako dalje i tako redom – projiciranje grba Hrvatskog športskog kluba na Stari most bi doživjeli kao konačni dokaz mirenja takozvane druge strane sa činjenicom da će, dok god postoji, „Zrinjski“ igrati u bosanskohercegovačkoj ligi, biti predstavnik BiH u međunarodnim natjecanjima i da se, eto, Mostar jednako doživljava sa obje strane velike rijeke.

Pa dobro, može li nenormalnije? 5: Ako je - kao što u svom, inače sjajnom obraćanju javnosti, kaže da jeste - gradonačelnik Mostara Mario Kordić znao da je inicijativa HRS-a populistička i da u toj stranci uopšte ne namjeravaju šarati svjetlima po Mostu, zašto je ostavio i vremena i prostora za kvarenje ionako predivnih međuetničkih odnosa u hercegovačkom centru. Sigurno ne zato što mu je trebao povod da napiše: „Svi oni koji godinama svoje političke karijere prave na tome da zavađaju narod, navode na sukobe i tjeraju našu djecu ne mogu uništiti sve dobro što nosimo u sebi. Vjerujem u sve vas, u dobronamjernost običnog čovjeka i istinsku radost kada bilo koji naš Mostarac i Mostarka naprave uspjeh. Radujmo se zajedno i slavimo zajedno sve naše uspjehe“. Uzjahati tastaturu je mogao kada je htio.

Pa dobro, može li nenormalnije? 6: Kada članstvom najvećom i infrastrukturom najrazvijenijom bošnjačkom političkom organizacijom, Strankom demokratske akcije, predsjedava Bakir Izetbegović, onda je sasvim prirodno da predsjednik mostarskog Gradskog odbora SDA bude Salem Marić za kojeg je nemoguće odrediti da li ništa ne razumije ili samo ništa neće da razumije. Dobro, namještanje poslova zetu se ne računa. Ono što su Jim Carrey i Jeff Daniels bili na filmu, to su Izetbegović i Marić u politici. Kako u Sarajevu, tako u Mostaru u kojem je, inače, HDZ započela pregovore sa SDA o formiranju kantonalne vlasti.

Pa dobro, može li nenormalnije? 7: U državi u kojoj su zatvorena dva ambasadora (Senaid Memić i Abdulah Skaka), te jedan načelnik sarajevske općine (Ibrahim Hadžibajrić), mjesto navijačkog derneka je nebitno. Ako nije skroz, onda je svakako daleko manje važno od činjenice da je nekadašnji gradonačelnik glavnog grada i maloprije smijenjeni ambasador BiH u Kataru, Abdulah Skaka, pritvoren i zato što je koruptivnim tehnikama onemogućio izbor Bogića Bogićevića na mjesto na koje je, kada se Bogiju sve redom zgadilo, zasjela SDP-ova Benjamina Karić. „Tek kada se Senaid Memić našao iza rešetaka, Bećirović se sjetio da je on 'tekući' ambasador Bosne i Hercegovine i brže-bolje pokrenuo proceduru za njegovu smjenu. Isti scenarij se desio samo sedam dana kasnije: čim je informiran da policija pretresa kuću Abdulaha Skake, a njega poziva da prenoći u policijskim prostorijama, Bećirović se navrat-nanos, odrekao još jednog ambasadora. Dakle, Memić i Skaka nisu samo 'Bakirovi ambasadori', kako papagajski ponavljaju mediji i nekreativni analitičari, nego su i 'Bećirovićevi'“, piše Senad Avdić na portalu „Slobodna Bosna“, pa dodaje: „Denis Bećirović se godinama, što kroz naučno-publicistički rad, što kroz dnevno-politički, a sada i državnički angažman 'upucavao' predstavnicima Islamske zajednice BiH i općenito konzervativno-klerikalističkoj bošnjačkoj izbornoj bazi. Poznato mu je, kao pragmatičnom činovniku, da bez njihove pomoći nije u stanju realizirati svoje divovske apetite“. U te „divovske apetite“ inače spada i preuzimanje predsjedničkog mjesta u Socijaldemokratskoj partiji BiH. 

Pa dobro, može li nenormalnije? 8: Treba li, dok predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik skakuće oko ruskog diktatora Vladimira Putina u programu najgori kod najgoreg u najgore vrijeme, a vječiti optimista i NATO integralista Dragan Čović glumi da tu vijest nije čuo, gubiti vrijeme na načine navijačkih proslava? Ne treba ali se, kao i obično u Bosni i Hercegovini, mora.  

Pa dobro, može li nenormalnije? 9: Normala! Mostar je to: grad kojeg se ističe i po multietničnosti iako je ona takva da Bajram na jednoj strani Neretve, kao i Božić na drugoj, postoje samo u službenim čestitkama dok, recimo, za muslimanske praznike na istoku ne radi ni Zagrebačka banka, a za katoličke na zapadu niti Turkish Ziraat Bank. Grad je to u kojem spominjanje „Veleža“ i „Zrinjskog“ podiže borbenu gotovost, dok govor o Uborku spušta zainteresiranost gotovo do nepostojanja. I tako dalje i tako redom i tome slično. Sve do onoga o čemu nema spora: Mostar je, koliko god bio komplikovan, jednako toliko i lijep. A komplikovan je do…  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.