Prekogranična saradnja: Podgorica za SDA

Kada hrvatski premijer Andrej Plenković ili srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a možda i oba u isto vrijeme, kažu nešto o tome šta bi i kako trebalo biti u Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović će ih optužiti da se miješaju u unutrašnja pitanja nezavisne i suverene države.

Crna Gora bez konstitutivnosti

Jednako tako, kada Nermin Nikšić, Edin Forto, a najprije Dino Konaković, dignu živce šefu Stranke demokratske akcije on će ih, ne treba uopće sumnjati, optužiti za izdaju, služenje političkim interesima Zagreba ili Beograda i, pod obavezno, saradnju sa negatorima genocida u Srebrenici predvođenim Miloradom Dodikom.

I ne, neće se u niti jednom slučaju sjetiti riječi reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifata Fejzića, koji je prije neki dan kazao: „Bez komentarisanja konstituenata Vlade, želim premijeru Milojku Spajiću uspjeh za dobrobit Crne Gore i svih građana. Smatram da ova i svaka crnogorska Vlada treba da se bira u Podgorici i Crnoj Gori a ne u Srbiji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Stoga današnju izjavu Izetbegovića smatram neodgovornom, nepromišljenom i nepotrebnom“.

Nije reis Fejzić dobio sunčanicu pa počeo buncati, već se itekako odgovorno i politički zrelo osvrnuo na Izetbegovićevo nazivanje crnogorskih Bošnjaka konstitutivnim narodom u toj zemlji – u kojoj, što stvarno nije teško saznati – konstitutivnost ne postoji, kao ni etnička reprezentacija. Sasvim suprotno: Crna Gora je građanska država u kojoj se vlast bira po principu jedan čovjek – jedan glas, a parlamentarne odluke donosi matematička većina.

Skrivanje uloge

„To je i njihova zemlja, a time i njihova država, njena vlada i institucije. Bošnjaci imaju pravo, ali i obavezu da participiraju u radu crnogorske vlade bez obzira na političke stranke koje se u njoj nalaze, njihovu retoriku i političke stavove. I mi u Bosni i Hercegovini redovito ulazimo u vlade sa strankama sa kojima imamo suprotstavljena gledanja na mnoga bitna politička pitanja. Predstavnici Bošnjaka u Vladi Crne Gore su uvijek donosili pozitivnu komponentu kada je u pitanju stabilnost, sigurnost i proces pomirenja među narodima i državama Balkana, kao i prevagu kada je u pitanju napredak Crne Gore ka članstvu u euroatlantskim asocijacijama. Uvjeren sam da će i sa 44. vladom Crne Gore biti tako“, rekao je Izetbegović, skrivajući vlastitu ulogu u procesu ulaska Bošnjačke stranke Crne Gore u izvršnu i zakonodavnu vlast te države i u koaliciju sa partijama među kojima je i ona predvođena četničkim vojvodom Andrijom Mandićem.

Predsjednik SDA neće možda nikada – ili, što je sigurnije, dok mu ne postane politički profitabilno – priznati da bi sve i jedan poziv predsjednika Vlade Crne Gore, Milojka Spajića, upućen Bošnjačkoj stranci bio kao pokušaj razgovora sa siporeksom, da nije bilo amina ili amena, isto je, iz Sarajeva i upravo njegove, dakle Izetbegovićeve, podrške ulasku BS-a u vlast u kojoj nema niti jednog jedinog Crnogorca ili Crnogorke, ali ima Srba, zatim velikih i još većih Srba, pa Albanaca i, eto, Bošnjaka kojima je, uz ostala, pripalo i mjesto ministra vanjskih poslova.

Negatori genocida

Paradoksi, kako je to čest slučaj sa Izetbegovićem, prestižu jedan drugi. Dok Hrvatska, dakle članica NATO-a, političare iz Crne Gore, također članice NATO-a, proglašava personama non grata – a među njima je i već spomenuti Mandić – Izetbegović podržava saradnju Bošnjačke stranke i s njim, odnosno njima.

Zatim, dok zbog svakog Dodikovog negiranje genocida u Srebrenici i Izetbegoviću, vrlo razumljivo, skače pritisak na 200, lider SDA u saradnji bošnjačkih predstavnika u Crnoj Gori sa drugim negatorom genocida, Andrijom Mandićem, vidi „pozitivnu komponentu kada je u pitanju stabilnost, sigurnost i proces pomirenja među narodima i državama Balkana“.

Last but not least što bi rekli u Teočaku, srpske stranke sa adresom u Podgorici i mišljenjem u Beogradu zagovaraju federalizaciju Crne Gore, odnosno uvođenje konstitutivnosti, čime bi ta zemlja - i Bošnjaci u njoj, uz naravno Crnogorce i Albance - postala ovisnom umjesto o svojim, o interesima Srbije i onih snaga što su izašle ispod mantije notornog Amfilohija Radovića, pokojnog vladike za kojeg zapravo Bošnjaci nisu ni postojali. On ih je, naime, nazivao Turcima i doživljavao kao neželjeni ostatak Osmanskog Carstva.

Puzajući udar

Da li je Bošnjačka stranka trebala postati dijelom crnogorske vlasti bez (i) Crnogoraca, kako će uopće surađivati sa ljudima koji crnogorsko bombardovanje Dubrovnika ne smatraju zločinom i ne vide ništa sporno u nazivanju sportskih objekata po logorskim čuvarima, ne priznaju genocid u Srebrenici, od Dodika više vole Vučića, a Putina najviše, gade se činjenice da im je zemlja u NATO-u, ne priznaju nezavisnost Kosova i ne vide ništa sporno u konceptu takozvanog srpskog sveta, pitanja su i teme za, prije i više od svega, članstvo i glasače Bošnjačke stranke Crne Gore, te dijelom za one crnogorske Bošnjake kojima čvrsti politički izbor nije, recimo, Demokratska partija socijalista čiji je dugogodišnji predsjednik, Milo Đukanović, smijenjen puzajućim državnim udarom izvedenim u zajedničkoj akciji pravoslavnog sveštenstva i albanskih političkih štetočina A klase.

Dva pitanja

Ovdje, kod nas, u Bosni i Hercegovini važna su, međutim, samo dva pitanja i oba su adresirana na Bakira Izetbegovića. Prvo glasi: ukoliko mu već iskreno ide na živce to kada se u bosanskohercegovačke probleme petljaju Andrej Plenković, Zoran Milanović ili Aleksandar Vučić, koji ud onda s distance i iz sjene učestvuje u preslagivanju vlasti u susjednoj, suverenoj i nezavisnoj državi u kojoj, da, žive i Bošnjaci, baš kao što u Bosni i Hercegovini, žive i Srbi i Hrvati? Drugo je: kako su to, ali tačno, Nikšić, Forto i Konaković izdajnici jer koaliraju sa Miloradom Dodikom, dok je savezništvo Bošnjačke stranke sa, uz ostale, četničkim vojvodom Andrijom Mandićem, što ono reče lider SDA, obaveza?

Onaj kome stvarno treba odgovoriti ili nema pojma ili se zove Haris Zahiragić. Dobro, može i Šefik Džaferović, Sebija Izetbegović, Faruk Kapidžić...    

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.