Populizam i renesansa: Komšićeva desnica i Konakovićeva ljevica

Populizam u sociologiji, tako kaže definicija, „označava idejne i društvene pokrete koji su se protivili dominaciji elita te zastupali poboljšanje socioekonomskog položaja srednjih i nižih klasa“.

Mia Karamehić Abazović, zastupnica Naroda i pravde u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je, dakle, populista ili, valjda se to tako i politički korektno kaže, populistkinja.

Ismijavanje konkursa

„Populizam sam po sebi nije loš. Loš je samo loš populizam. Politika u otvorenim društvima ne zastupa samo elite i eksperte, već sve ljude i u tom smislu je populistička. Političari svoje stavove obrazlažu svim građanima. Dodatak 'izam' nepravedno izvrće ovaj pojam u negativan i čini ga terminom političke borbe kojim se drugima umanjuje vrijednost. Politika često ima pežorativni predznak populistička. Političari koji osluškuju želje građana i govore njihovim jezikom nisu zbog toga loši političari. Loši su kada im je politika loša“, kazao je, ima tome još malo pa punih sedam godina, njemački novinar i publicist, Jakob Augstein.

„Kada govorimo o mladima koji su bili u mogućnosti da dobiju subvenciju Kantona Sarajevo, govorimo o manje od 10 posto populacije u Kantonu Sarajevo, jer je manje od 10 posto mladih prema istraživanjima u Kantonu Sarajevo kreditno sposobno. Nipošto nisam, niti bih ikada rekla da su svi mladi u kantonu Sarajevo hiper privilegirani. Nadalje, moj komentar se nije odnosio na sve ljude koji su na tom popisu, budući da smo vidjeli da je protestima prisustvovala nekolicina, koja je zahtijevala da subvencije budu 12.000, kako je to iznosom predviđeno maksimalno u raspisanom konkursu. Također, u proteklih mjesec dana otprilike kako su se pojavili rezultati konkursa, mediji, pa i vaš portal bili su preplavljeni vijestima i primjerima mladih ljudi koji se nalaze na tom spisku, koji su izuzetno imućni, koji posjeduju nekretnine po mondenskim ljetovalištima u inostranstvu, posjeduju po nekoliko kompanija koje vrlo uspješno posluju, i nisu u stanju socijalne potrebe. Ne samo da nisu u stanju socijalne potrebe, nego se odnose prema propozicijama tog konkursa na način da ga ismijavaju. Dakle, imaju nekretnine ili van BiH ili mimo mjesta gdje su rođeni i Kantona Sarajevo”, rekla je, gostujući u programu n1 televizije, Mia Karamehić Abazović.

Pozivi na silovanje

E sada da ponovimo gradivo: vlasti Kantona Sarajevo, kao najbogatijeg u Federaciji, prvo su najavile subvencije mladima za kupnju prve nekretnine u iznosu od 12.000 maraka, da bi, ipak, odlučile dodijeliti nešto malo manje od 5.000 što je, je li, jako naljutilo one što su zadovoljili, blago rečeno, čudne kriterije za dobijanje tih para, pa su organizirali proteste poslije kojih je, sasvim ispravno, Mia Karamehić Abazović, rekla da im nije trebalo dati ni marke. I baš se fino provela: „Ne želim da priuštim vama ono što su vaši istomišljenici uputili meni: pozive na silovanje, psovanje maloljetnog djeteta, pozive na silovanje maloljetnog djeteta“, rekla je sugovorniku u spomenutoj emisiji i predstavniku nezadovoljnih kupaca prve, subvencionirane nekretnine, Adnanu Lukaču u čijoj biografiji lijepo piše da je „od 2016. godine zaposlen u Službi za odnose sa medijima Sekretarijata Demokratske fronte, političke stranke lijeve orijentacije koja je osnovana 2013. godine od strane tadašnjeg i sadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Komšića. Od 2020. godine vršim funkciju Koordinatora ove Službe. Kao vanjski saradnik za odnose sa medijima, upravljanje društvenim mrežama i web portalom bio sam uposlen i u Kabinetu potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Milana Dunovića od 2020. do 2022. godine…“

Derivat SDA

Mia Karamehić Abazović, treba još jednom reći, dolazi iz Naroda i pravde, konzervativne stranke desnog centra, dok je Lukač član „političke stranke lijeve orijentacije“. I o tome je Augstein govorio u intervjuu čiji smo dio citirali: „Uspjeh desnog populizma je veliki zato što se odnosi na realne probleme. Svaka nova politička snaga ima objektivni razlog svog nastanka. Ljevičari i liberali se radije uzrujavaju: 'Tramp je zao, Le Pen je zla, Petri je zla', umjesto da razmisle kakve to veze ima sa njima. Meni su te reakcije razočaravajuće i glupe, čak opasne“.

Karamehić Abazović je od Le Pen i Petri udaljena tačno koliko i Lukač od realnih problema kojima bi se, teorijski, trebala baviti „politička stranke lijeve orijentacije“, pa makar se zvala Demokratska fronta i bila derivat Stranke demokratske akcije: nekih pet – šest godina, ali svjetlosnih.

Tako eto, u majci domovini svih svjetskih apsurda, političarka desnog centra, pri tome već situirana i trenutno lijepo plaćena, brine zbog činjenice da je samo 10 posto mladih u najbogatijem kantonu kreditno sposobno, predlaže javnu stanogradnju kao oblik spašavanja prava na stanovanje od podivljalog i nereguliranog tržišta nekretnina, napuhanih cijena kvadrata i pretvaranja stambenog fonda u oblik štednje bogatih, dok ovog Komšićevog pjevača libo racku za to što je samo 10 posto mladih u najbogatijem kantonu kreditno sposobno, što u gotovo cijeloj Federaciji subvencija uopće nema, što je dužničko ropstvo postalo društveno prihvatljivo, što građevinski lobiji devastiraju i grad u kojem živi i svaki koji im se učini profitabilnim, što prosječna plata vrijedi manje od pola kvadratnog metra stana i to posebno, što će dobiti malo manje od 5.000 maraka zbog čega, o muke li silne, „narednih pet godina ne smijem prodati taj stan i ne smijem se odseliti sa te adrese, što znači da ću u Kantonu Sarajevo plaćati i porez. Za taj period, od moje plate će biti uplaćeno, bez zdravstvenog i penzionog, skoro 10.000 KM poreza i još toliko od plate moje supruge“.

Smisao države

Damir Pilić, splitski novinar i nepokolebljivi ljevičar je poodavno napisao kako je jedini smisao države – dakle i entiteta i kantona u našem slučaju – da svojim građanima i građankama, bez obzira na naciju, vjeru, boju kože, rodni identitet i frizuru, osigura dostojanstven život i da, ako to nije u stanju, nikakvog drugog smisla nema.

Mia Karamehić Abazović o tome misli makar na, kažimo tako, kantonalnom nivou. Adnan Lukač ne misli općenito, jer da misli ne bi bio u Demokratskoj fronti. I zato je članica NiP-a u pravu: ne, ovima koji cvile a mogu plaćati ratu veću od minimalne plate, nije trebalo dati ni marke. Onih kojima treba je puno više i oni, radeći za bijedne pare, osiguravaju kreditnu sposobnost stranačkih budžetlija za koje nije ustanovljeno da li bi bez partijske iskaznice imali i žiro račun.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.