Novo (ne)normalno: Znanje ili vanredno stanje

Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva i marioneta formalno bivšeg generalnog sekretara SDA Asima Sarajlića, je konsterniran. Ministru unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i bivšem policajcu, Ismiru Juski, želudac se od šoka naopako okrenuo. Fahrudin Solak, nekadašnji šef voznog parka u sarajevskom kantonu i aktuelni šef Štaba civilne zaštite Federacije - jedan, što bi se u Srbiji reklo, mnogo nabeđen lik - je osupnut.

Fahrudin Radončić, inače nastavnik likovnog, tužno i potvrdno kima glavom jer se, eto, pokazalo da je imao pravo kada je na vrijeme dezertirao s čela nečega što je koordiniralo metode borbe protiv korona virusa u BiH. Milorad Dodik, čiji je najveći regionalni uspjeh to što je bio prvak Jugoslavije u oranju, jedva se i dan danas suzdržava da svom stranačkom kolegi Staši Košarcu ne izbije zube. Javnost je, kažu, jer oni i to znaju, s pravom gnjevna, a medijska policija ne prestaje ispaljivati plotune na, uz ostale, Nihada Fejzića i Jusufa Šabanovića, učesnika sada već zloglasnog, smrtonosnog, užasavajućeg, na svijetu najgoreg korona partyija održanog u Sarajevu.

Ako vam je ta vijest promakla, onda živite u pećini. Ipak, da se podsjetimo: dr. Šabanović je odlučio proslaviti rođendan u društvu prijatelja koje bi, uzgred rečeno, mogao puno bolje birati, pa ih je skupio u prijestolničkom „Golf klubu“ odakle je jedna od učesnica, ljubi je majka pametnu i diskretnu, cijelu noć objavljivala fotografije po Instagramu, pa je onda došla policija, rasturila dernek i svima naplatila kazne.

Koliko sutra, plafon prekosutra, Fejzić je izbačen iz nekog kriznog štaba ili kakve slične grupe udava, dok je dr. Šabanović smijenjen sa mjesta šefa Klinike za abdominalnu hirurgiju na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Doktor Jusuf Šabanović je, eto, tvrde veliki stručnjaci, od Seke Izetbegović, preko Solaka, pa do aktera političkog života – dakle maratonaca plivača u septičkoj jami – neodgovoran, neposlušan, ma najgori od sve djece. Samo, isti taj Jusuf Šabanović je i izuzetan hirurg, jedan od onih pod čiji se skalpel ne liježe kao pod mesarski nož, iza njega je niz itekako složenih zahvata i nije mu, donedavno, ugled i znanje niko sporio.

Nihad Fejzić je, osim što je dio boljeg društva dr. Šabanovića, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, međunarodno priznati ekspert koji se godinama, uz ostalo, bavi virusima po Africi i Bliskom istoku. On je, da upravo on, ima tome i dvije godine, javno, glasno i jasno rekao da nije pitanje hoće li se pojaviti kakav novi, opaki virus i izazvati pandemiju, nego je pitanje kada. Fejzić se, zapravo, toliko puta susreo sa rodbinom i prijateljima Covida-19 da može služiti kao živi dokaz tvrdnji da razumne mjere opreza čuvaju više nego sve naredbe Fahrudina Solaka i drugih ljubitelja općeg maltretiranja. Istina, i on, Fejzić, je te mjere opravdavao u javnim istupima, ali kod nas je dvoličnost svakako i odavno društveno prihvatljiva, ma uobičajena zapravo.

Takozvani lockdown izazvan pandemijom, iznuđena je mjera koja je trebala služiti da se zdravstveni sistemi u BiH i u Njemačkoj, u Hrvatskoj i u Norveškoj, pripreme za iznenadni, veći broj pacijenata čije liječenje traži više od kreveta i tanka tri obroka. Sve drugo, od zatvaranja knjižara, preko skraćivanja radnog vremena trgovina, pa do policijskog sata i zabrane slobode kretanja, sa naukom ima veze koliko i navodi da je globalnu dramu zakuhao Bill Gates da bi čipirao vatrogasce iz Ljubuškog, poštare iz Živinica i vulkanizere iz Trebinja.

Da je, drugačije rečeno, dr. Šabanović znao kako su šanse da se zarazi koronom veće od onih da slomi nogu prilikom silaska niz stepenice ne bi, prvo zbog sebe i svojih, pa onda i zbog pacijenata, žurio da mu Halid Bešlić – s kojim se, zbilja, i čast i zadovoljstvo družiti - čestita rođendan. Također, da Nihad Fejzić o virusima ne zna koliko zna, a zna puno, jako puno, zahvalio bi se na pozivu i ostao kod kuće gledati priloge o tome kako neki krasni, odgovorni i pokorni građani koriste vanrednu situaciju da se ugrade u kupovinu respiratora, zaštitinih maski i trenutno neophodne informatičke opreme za bolnice.

Famozni sarajevski korona party predstavlja, naravno, kršenje niza mjera Civilne zaštite i pratećih organa represije, samo što većina tih mjera nikada nije niti trebala biti uvedena. Nema, naime, niti jednog jedinog dokaza da policijski sat građane čini odgovornijim, a virus bezopasnijim. Sasvim suprotno, ozbiljni ljudi sa ozbiljnim referencama govore kako mjere poput naših stvaraju krasne preduslove da u drugom valu pandemije prođemo tako da nam ni nauka ni vjera, zajedno i odvojeno, neće pomoći.

„Mnogo je više ljudi u Europi zaraženo koronavirusom nego što znamo. Moja je procjena da je u Švedskoj bilo zaraženo oko 500.000 ljudi, što je oko pet posto stanovništva. U Švedskoj imamo manje smrti nego što ima UK, Španjolska, Belgija, a te države imaju snažne karantene. Do rujna ćemo imati kolektivni imunitet. Mislim da vam vaši stručnjaci daju pogrešan savjet. Europa je napravila grešku, i platit će cijenu za to. Možda nešto naučimo za idući put, jer pandemija će biti još. Mislim da države još nisu ni svjesne što ih čeka, u pogledu budućnosti društva, države, gospodarstva, biznisa… Ono čega se najviše bojim je da će antidemokratske snage nabujati u mnogim zemljama. Orban je danas doživotni diktator u vašem susjedstvu, a to bi se moglo dogoditi i u drugim zemljama. Ne bih vam nikako preporučio ponovnu karantenu. Pobrinite se da zaštitite starije i bolesne, to je važno. A mlade ne treba štititi, neka izlaze, neka uživaju. Dobit ćete svoju smrtnost kad prekinete karantene i krenete s otvaranjem. Ljudi koji bi umrli sada, umrijet će kad ih prekinete. Ako se virus vrati ujesen, ne znam hoćete li to uspjeti prevenirati. Vjerujem da će ova epidemija biti gotova do Božića, a za nove lijekove i cjepiva protiv koronavirusa trebat će jedno dulje vrijeme. Cjepiva će na kraju biti uzaludna“, rekao je u intervjuu za riječki „Novi list“ Johan Giesecke, švedski epidemiolog i tvorac tamošnjeg, jedinstvenog modela borbe protiv Covida - 19.

Stockholmski sistem možda ima hiljadu mana, ali ovaj naš, sasvim sigurno, nema niti jednu vrlinu. Osim ako vrlinom ne smatramo to što nam mjeru slobode svi oni užasno naporni orbančići iz naših kaljavih sokaka i krivudavih mahala.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.