Japanski sindrom: Iza ruba pameti

Vic o Sulji, Japancu i prioritetima je toliko star da ga je nepristojno još jednom prepričati, a ako, nekim čudom, postoji osoba koja ga ne zna, neka upita slučajnog prolaznika. Uglavnom, postoji dobar razlog da nama, za razliku od Sulje, Japan bude važniji nego što trenutno jeste. Drugačije rečeno, oni i kad luduju, normalniji su nego kad naši mudruju. 

Prošle sedmice počela je kampanja za izbor guvernera Tokija – kasnije ćemo o tome kakve veze Tokio ima s nama – i javio se, uz mnoge druge, Yusuke Kawai, kojem jedan poraz, onaj na izborima za guvernera Chibe, nije bio dovoljan. Upornost ga, dakle, krasi, kao i velike ambicije: tokijsko područje, naime, ima malo manje od 38 (slovima: trideset osam) miliona stanovnika!

Privlačenje pažnje

Gospodin Kawai inače preferira specifičan, vrlo specifičan način privlačenja pažnje: umjesto svojih, po banderama je lijepio plakate na kojima je bila gyra ili, u vrlo slobodnom prijevodu, dibidus gola žena u pornografskoj pozi. (Koga zanimaju detalji i značenje japanskih gyra idola, širok mu Google).

To što se nije slikao za plakate, ne znači da se Kawai nije šminkao, sasvim suprotno: u javnosti se pojavljivao sa licem Jokera, filmskog anti junaka poznatog po filmovima o Batmanu!

Zvuči blesavo? Na prvu možda, na svaku drugu… Najlakše je objasniti ako pređemo na nešto što zaista jeste blesavo. Mjesto radnje je, treba li reći, Bosna i Hercegovina.

„Ekonomija BiH danas je, praktično, na samom dnu, što pokazuju i sva relevantna istraživanja i parametri. To je, prije svega, neposredna posljedica ogromnih ratnih razaranja, ali i nespremnosti vladajućih struktura da na adekvatan način provedu tranziciju iz prijeratnog, socijalističkog, planskog sistema ekonomije u savremeni liberalni kapitalizam. Birokratski aparat postao je monstrum, svrha samom sebi, ne zanima se problemima privatnog (realnog) sektora, koji u uslovima surove globalne konkurencije i ekstremnog procenta 'sive’ (neprijavljene) ekonomije svakim danom sve brže nestaje. U normalnim okolnostima, trebalo bi biti upravo suprotno: javni sektor bi morao služiti privatnom sektoru, kao generatoru nove vrijednosti i svakog ekonomskog razvoja, koji je, kao takav, uvijek i glavni fnansijer prihodovne strane budžeta. Naša stranka je stranka socijalno-liberalne orijentacije, što praktično znači da funkcionisanje jedne ekonomije treba da bude zasnovano na principima slobodnog tržišta. Međutim, za razliku od klasičnog liberalizma, naša orijentacija je obilježena i socijalnom dimenzijom, koja nameće državi odgovornost korektivnog faktora liberalnog sistema. Naša vizija je, dakle, korigiranje sistema, a nikako porobljavanje ekonomije od strane politike u vidu planske i centralizovane ekonomske politike. Radna snaga u BiH je preskupa. Iako u Bosni i Hercegovini možemo čuti političare kako tvrde da je BiH zemlja jeftine radne snage, što je prednost kod privlačenja investicija u nova radna mjesta, ova tvrdnja nije tačna. BiH je poslodavcima i radnicima nametnula uvjerljivo najveća opterećenja na plate u regiji, a opterećenja su procentualno veća od prosjeka skupine najrazvijenijih zemalja (OECD). Bolji status radnika u privatnom sektoru se može postići stimulativnim djelovanjem države, ali i jačanjem inspekcijskih kapaciteta, kako bi se egzaktno utvrdio objektivni status radnika. Poštovanje radnog vremena u skladu s potpisanim ugovorima o radu, ugovorene nadnice, stanja radnog mjesta, sigurnosti na radnom mjestu i odnosa prema uposlenima je nulti standard kojeg inspekcija mora utvrđivati“, piše, pored ostalog, na službenim stranicama Naše stranke, političke organizacije čija je vrlo prominentna članica Sabina Ćudić, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u kojem se, mora se priznati, ističe i po toliko njegovanoj frizuri da joj i u Schaumi zavide.

Neradna nedjelja

Sabina Ćudić je, dakle, članica partije u kojoj znaju da je „ekonomija BiH, praktično, na samom dnu“, da nije bilo spremnosti „vladajućih struktura da na adekvatan način provedu tranziciju iz prijeratnog, socijalističkog, planskog sistema ekonomije u savremeni liberalni kapitalizam“, da „birokratski aparat ne zanimaju problemi privatnog (realnog) sektora“, pa da „funkcionisanje jedne ekonomije treba da bude zasnovano na principima slobodnog tržišta“, zatim da je „BiH poslodavcima i radnicima nametnula uvjerljivo najveća opterećenja na plate u regiji“ i da se, normalno, treba boriti za „poštovanje radnog vremena u skladu s potpisanim ugovorima o radu, ugovorene nadnice, stanja radnog mjesta, sigurnost na radnom mjestu…“

Naša stranka, konkretno Sabina Ćudić, se ne zadovoljava teoretiziranjem o uzrocima našeg jada i mehanizmima njegovog održavanja na životu, već nudi i konkretno rješenje. Njenim riječima kazano: „Neradna nedjelja je prioritet!“ I još:  „Jadno je svako društvo koje svoj interes bazira na žrtvi slabije plaćenih ljudi, dominantno žena i da je svako društvo svoj progres postiglo na oslobađanju upravo takvih grupacija“.

Spremajte se, dakle, za bolju budućnost i to brzo, jer samo što nije došla. Čim se zabrani – da, bukvalno, zabrani – rad nedjeljom i to samo trgovinama, čeka nas progres garniran divnim familijarnim druženjima, jer, kaže Sabina Ćudić - koja inače sve zna, al' u nekoj stvari, o tome šta znači raditi za crkavicu po malim i velikim granapima u kojima se prodaje sve, od japanki do suhog mesa - „nema tog novca koji može kupiti slobodan, isplaniran dan bilo s porodicom bilo samostalno“.(Kokuzi, kao što znamo, jedva čekaju da ne rade ništa i da u miru i tišini provode dane sa jednakom sirotinjom sa kojom od zore do sumraka mogu pričati kako bi bilo lijepo negdje otići na ručak, ali se, eto, nema para ni za kaloričniji u domaćoj radinosti.)

Policajci u kupaćim gaćama

Tako se, dakle, naša poznata socijal-liberalka umjesto za veće plate i dodatne naknade za nedjeljni rad, zalaže za ukidanje istog tog rada i, svjesno ili ne, nastavak potplaćivanja uz preraspoređeno izrabljivanje, vlasnicima krupnog kapitala omogućava da zarade isto – jer se pad potrošnje nije primijetio nigdje gdje je rad nedjeljom ukinut, samo što je prodaja banana i pašteta uvećana subotom i ponedeljkom – a onima što žive od svojih, malih dućana u kojima i rade puca u novčanik, te poslodavcima izbija jedan od važnijih razloga da povećaju broj zaposlenih.

Istina, nije joj prvi puta da gorljivo zagovara nešto o čemu ništa ne zna. Ova je, treba naglasiti, liberalka, inicijatorica omogućavanja nošenja hidžaba u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, a neće biti nikakvo čudo ako joj padne na pamet i da se policajcima omogući da ljeti rade u kupaćim gaćama. Barem onima kojima vjera nalaže da pocrne po nogama.

Pored ovakvih zagovornika i zagovornica liberalizma, Yusuke Kawai – onaj što bi bio guverner Tokija, a na posao išao našminkan kao za filmski set -  plijeni racionalnošću, a filozof Boris Buden dobija još jednu potvrdu tačnosti svoje teze da bezazleni liberali ne postoje. Čak i ako se jako trude da glume socijalnu osjetljivost i klasnu svijest.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.