Dogodine u kinu: And the Oscar goes to...

Prošle sedmice, u četvrtak 24. januara, Bakir Izetbegović je najavio da će on i SDA zatražiti od Ustavnog suda propitivanje ustavnosti imena Republike Srpske.

Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, u roku odmah je najavio da će izvesti policiju na entitetske granice ukoliko Ustavni sud bude imao nešto protiv imena RS-a.

Prošlog tjedna, u subotu 26. siječnja, u Mostaru je zasjedao Hrvatski narodni sabor i, uz ostalo, usvojio dokument kojim traži teritorijalni preustroj Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik i sve što je u Banja Luci ostalo od opozicije, poručili su da podržavaju teritorijalni preustroj – Federacije.

Sredinom ove sedmice je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira „oštro osudio skorašnju retoriku i poteze kojima se dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH ili pak zahtijeva teritorijalna reorganizacija zemlje, čime se stvaraju tenzije oko temeljnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma“.

Iza nas je, dakle, živahnih sedam – osam dana u kojima smo malo bili na rubu rata, u kojima je Federacija došla na rub financijskog kolapsa zbog nepotvrđivanja budžeta, dok su izborni pobjednici u Republici Srpskoj ostali gdje su i zatečeni u pokušaju imenovanja Zorana Tegeltije za mandatara Vijeća ministara BiH.

E, u tom periodu, od Izetbegovićeve najave još jedne apelacije Ustavnom sudu, pa do odluke istog tog Ustavnog suda prema kojoj on s načinom popune Doma naroda FBiH nema blage veze, dogodila se i sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj se razvila živa rasprava o tome kako i zašto veći entitet ima Zlatni globus i Oscara, dok se u manjem snimaju pluća, zubi, polomljene potkoljenice, svadbe i sahrane!

Da, poslanici Narodne skupštine Republike Srpske u sred su sveopće drame diskutovali o „Prijedlogu zakona o plaćama zaposlenih u oblasti kulture u RS“, skrenuvši na priču o tome da Srpska za filmsku produkciju zvanično izdvaja 100.000 maraka, dok Milorad Dodik autorima iz Srbije poklanja duplo više na lijepe oči.

Na stranu sada zastupničko nemanje pojma o tome da Federacija nema ni Zlatni globus ni Oscara – jer se ove, kao i sve druge nagrade, ne dodjeljuju autorima i posljedično njihovim nacionalnim/državnim kinematografijama – kao i to da Oscara BiH vidjela ne bi bez dobre volje Danisa Tanovića, te činjenice da je filmski snimatelj Mustafa Mustafić u zadnji tren okupio kolege koje su „Ničiju zemlju“ kandidrale za najznačajnije priznaje kao bosanskohercegovački film u kojeg je, inače, Bosna i Hercegovina uložila ravno nula maraka.

Na stranu, također, i razmišljanje zastupnika prema kojem zemlja od tri i nešto miliona stanovnika treba imati dva, etnitetski postavljena filmska fonda, od kojih je budžet jednog, onog postojećeg, nedovoljan za potpunu proizvodnju jednog jedinog igranog filma, dok će drugi fond, bude li ga jednog dana, funkcionirati kao nova kasa SNSD-a.

Dovoljno je i prilično zanimljivo već to da se u Narodnoj skupštini RS-a, u sred drame sa očito neograničenim brojem činova, razgovara o odnosu vlasti spram filmske produkcije i umjetnosti.

Da se nagomilano iskustvo ne ruga svakom optimizmu, mogli bi reći kako se delegati u parlamentu Srpske ponašaju onako kako se inače vlasti po Bosni i Hercegovini trebaju ponašati. Odnosno da su pokazali kako postojanje velikih, historijski problema, čije rješavanje nije na vidiku, ne podrazumijeva ignoriranje svih drugih, od odvoza smeća, preko komunalnih usluga do, eto, kinematografije.

Dnevni red ovosedmičnog zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske i to što se u njemu našlo mjesta za „Prijedlog zakona o plaćama zaposlenih u oblasti kulture u RS“, pokazao je – sasvim slučajno, da ne bude zabune - kako se akteri ovdašnjeg političkog života, sa ove i one strane međuentitetske granice, zapravo odnose spram događaja i odluka koje se nama, stoci sitnog zuba, serviraju kao historijske.

Dok, dakle, Bakir Izetbegović traži ukidanje RS-a, Hrvatski narodni sabor predlaže preustroj koji bi mogao podrazumijevati i promjenu granica Republike Srpske, a Milorad Dodik najavljujue otcjepljenje, zastupnici koji mogu izglasati sve osim odvajanja od BiH – dakle i promjenu imena i granica RS-a, pa i njeno ukidanje – ili sve mogu glatko odbiti, ponašaju se kao da ih se to ne dotiče pretjerano.

I imaju pravo: sve to i jeste opijum za mase, jer niti SDA može promijeniti ime manjeg entiteta, niti HNS može presložiti unutarnje granice Bosne i Hercegovine i RS-a u njoj, niti se Republika Srpska može odvojiti pa proglasiti nezavisnost ili spajanje sa Srbijom. Odnosno, da budemo potpuno precizni, ništa se od toga ne može dogoditi mirnim putem. Jednog će dana možda i moći, ko zna, ali će jednog dana ljudi možda stanovati na Marsu.

Do tada ćemo mi biti gledatelji igrokaza u kojima glumci po ko zna koji puta, ali i dalje  sjajno – za Oscara - igraju stare uloge i još uvijek im publika slijepo vjeruje, bez obzira na to što između 13 i 20 godina ukidaju RS, preslažu BiH iznutra ili se od iste te Bosne i Hercegovine odvajaju, pozivajući se istovremeno na Dejtonski mirovni sporazum kao na svetu knjigu – na, dakle, BiH sa dva entiteta službeno nazvana Federacija i Republika Srpska i tri konstitutivna naroda u njima – i  pregovarajući u ime BiH o njenom ulasku u Evropsku uniju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.