Aganalije: Pervertitov vodič kroz BiH

Agan Bunić, predsjednik Skupštine Unsko-sanskog katona, realno, nije dobre glave. Čovjek koji radi najjavniji od svih javnih poslova i, posljedično, najizloženiji kritici svake vrste, uz maksimalno pomaknutu granicu privatnosti, uobičavao je u jednu ruku uzimati spolovilo, a drugu pametni telefon, pa onda, kada se olakša, slati snimke nerijetko praćene monolizima porno glumaca B kategorije. Za to, stvarno, ne treba hrabrosti, ali treba ludosti i mahnitog vjerovanja da će porno klipovi zauvijek ostati skriveni u internetskoj galaksiji. To se, naravno, nije dogodilo i nekadašnji je načelik Općine Bužim, bivši član Stranske demokratske akcije i aktuelni Medžlisa Islamske zajednice, postao, kako pišu novine, seksualni predator vrijedan prezira i, barem, pokušaja smjene.

Agan Bunić je imenovan skupštinskim šefom zahvaljujući članstvu u Savezu za bolju budućnost Fahrudina Radončića, odakle je degažiran nakon što je „Dnevni avaz“ otkrio šta predsjednik radi kada se razgaći. E tu, zapravo, počinje zaplet: „Dnevni avaz“ je, kao i Savez za bolju budućnost, osnovao Fahrudin Radončić. Prvo parama SDA, a drugo zato što nije bio zadovoljan ulogom u SDA. Formalno, Radončić je političar i nije vlasnik novina. Samo formalno. Bošnjački Silvio Berlusconi ili Donald Trump - kako je sebe nazivao dok nije odlučio da mu se najviše sviđa biti Husrev-beg na prelazu iz 20. u 21. stoljeće - i dalje upravlja medijsko-građevinskom kompanijom, uređujući sadržaje s distance i neprekidno.

Agan Bunić je za SBB, „Dnevni avaz“ i, naravno, Radončića, predstavljao problem i prije nego mu je ćuna postala, kako se to kaže, kliktabilna. Umjesto članova stranke, on je po raznim javnim firmama i u kantonalnoj administraciji zaposlio pedesetak prijatelja, ljubavnica, rođaka, komšija... Onda se pobunilo članstvo, pa su novine, jedne, to uredno zabilježile, ali kako se Bunić nije trznuo na očekivani način, tako je doživio nešto što je nazvano „moralnim strovaljivanjem“.

Šta je, da se upitamo, vrijeme je, najveći grijeh Agana Bunića: to što je egzibicionist povećeg seksualnog aptetita, što je zaposlio pedesetak ljudi kojima je jedina referenca bliskost s njim ili što nije dao budžetsku platu jednakom broju onih kojima je najznačajnija referenca članstvo u SBB-u? Kome treba duže od pet sekundi za tačan odgovor, taj pod hitno mora uzeti nešto jače od Ginko kapi.

Da je Agan Bunić umjesto svojim glavama mislio onom Fahrudina Radončića i da je, umjesto prijateljima, prijateljicama i raji općenito, našao uhljebljenje SBB-ovim krajiškim kadrovima, još bi slobodno masturbirao pred smart phoneom i distribuirao videa svojih solo tačaka. No nije, sasvim suprotno: umjesto kao izvršitelj dužnosti, postavio se kao one man stranka ili, svejedno je zapravo, kao njen predsjednik lično i dobio kaznu zbog koje će mu, sutra ili za nekoliko mjeseci, karijera pasti nekoj stvari za uši.

Ne treba imati razumijevanja za Bunića, ali ga se ne može promatrati ni kao izolirani slučaj, niti suditi kao jedinog krivca za puno veći i po društvo pogubniji problem. Iz priče o bužimskom pornografu da se naučiti štošta važnoga o ovdašnjoj politici: od toga ko se njome bavi, preko toga zašto to radi, pa do načina na koji funkcioniraju karteli koji se predstavljaju kao političke organizacije.

Savezu za bolju budućnost, baš kao i svim drugim strankama, vlast nije uvijek cilj, već je nekada, eto, i sredstvo za izgradnju mreže podobnih ovisnika o budžetu, odane vojske koja će uslugu vraćati mobilizirajući, uz ostale, rođake, ljubavnice i prijatelje da glasaju za one što su im osigurali platu, topli obrok, kreditnu sposobnost i puno više godišnjeg odmora od dvije sedmice.

Navlas isto se ponašaju i funkcioniraju SDA, HDZ, SNSD, Narod i pravda, SDP i tako dalje i tako redom. Sve te partije i svi njihovi lideri između sposobnosti i podobnosti nemaju dilema, samo što svoje odluke ponekad pravdaju drugačijim riječima sa suštinski istim značenjem, nalazeći kod vlastitih kadrova još neki, najčešće porodični ili patriotski razlog zbog kojeg su ih montirali na funkciju ili su im, ako se moralo, izmislili radno mjesto.

Dok god sistem funkcionira, svi agani i svi bunići, a ima ih, hvala na pitanju, svugdje i puno, mogu do mile volje raditi šta im je, bukvalno i vulgarno, kurcu ćeif. Čim se neki takav preigra i pomisli da je važniji nego što jeste, pa odbije nalog i ne ispuni očekivanja, slijede kazna i kraj ljubavi. Kasnije se razvod objašnjava pozivanjem na „moralno strovaljivanje“ iako je tek riječ o varijacijama znamenitih razlaza iz ideoloških razloga iza kojih je uvijek stajala svađa zbog para. Agan Bunić ih je dijelio krivo i kao takav završio na naslovnicama novina koje ostali, njemu slični, slobodno mogu čitati kao vodič za pervertite u vlasti.

To što, možda, među onima što ih je uhljebio ima sposobnijih od Radončićevih krajiških namjesnika, i SBB-u i Aganu Buniću i općenito, znači koliko i poplava u Živinicama Angeli Merkel. Snimajući se razodjeven i sa spolovilom u ruci, predsjednik Skupštine Unsko-sanskog kantona je, sasvim slučajno, razgolitio bosanskohercegovačku politiku do kraja. Na žalost, nikakve mi koristi od toga vidjeti nećemo. Proizvodnja štete će se nastaviti nakon što je ponovljenja lekcija o tome ko smije da nas jebe – u zdrav mozak i gdje god hoće.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.