Nova vlast: Između ničega i još goreg

Otkako je svijeta, vijeka i novinarstva postoje i fraze kojima se opisuju slični događaji. I nije, naravno da nije problem tek u tome što, kako s frazama biva, zvuče uhoparajuće, već je i u tome što se kod nas, uglavnom sponatno, koriste ne da bi se nešto kao poetično reklo, već kako se ne bi reklo ništa suštinski važno.

Vijest, da pojasnimo i malo ubrzamo, kaže da su se sastali i o novoj vlasti razgovarali Zoran Tegeltija - budući predsjednik Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Bakir Izetbegović, potencijalni doživotni predsjednik Stranke demokratske akcije. Taj je susret opisan kao „slaganje kockica“ do kojeg je, je li, došlo nakon što su se neko vrijeme „nazirale konture“ podjele moći i plijena. Prije je, kao što znamo, bila „jedna od najvećih kriza“ u zemlji velikih kriza u kojoj je, kako je Senad Avdić jednom kazao, najveći problem - sve.

Prošla je, ali stvarno, cijela godina i još mjeseci od posljednjih, općih izbora u BiH na kojima su, kao i inače, pobijedili najgori. Od tada, pa do pretvaranja Godišnjeg nacionalnog plana u isti tekst drugog imena, je trajala „jedna od najvećih kriza“. Nakon epskog kilavljenja i potpuno iracionalnog natezanja, ispunjene su, o čemu smo nedavno pisali, već preuzete međunarodne obaveze i, eto, na opću radost i veselje, počele su se „nazirati konture“ nove vlasti na državnom nivou.

Duže nego je objašnjivo je trajao prelaz iz tog naziranja u „slaganje kockica“, što je drugo i ružno ime za pravljenje spiska ministara, zamjenika, pomoćnika i svih što će im posao biti da primaju platu.

Za sve to vrijeme, od oktobra prošle, pa do sredine decembra ove godine, znalo se kako će mandatara dati Dodikov SNSD, da će to biti upravo Tegeltija i... I u tome je problem: iza i nema ničega, pogotovo dobrog.

Više od tri stotine šezdeset i pet dana – kome je to malo, neka ih proba provesti u zatvoru, vojsci ili bez para, pa da vidi koliko traju – ni jedna jedina bitna riječ, kamoli rečenica, nije izgovorena o tome šta će to Vijeće ministara, kada jednom nastane, tačno raditi, za šta će se zalagati, koji će biti prioriteti i na šta će se, da se malo vratimo jeziku fraza, obratiti posebna pažnja.

Niko, od Dodika koji je davio s odbijanjem već prihvaćenog, preko Dragana Čovića u ulozi zdravog razuma, pa do Bakira Izetbegovića kao sina najbrojnije nacije, nije spominjao poresku i socijalnu politiku, demografsku kataklizmu, kupovnu moć u slobodnom padu, export smrznutih kokoši i import grablji i čačkalica, radnička prava, investicijsku klimu... Ako se, da skratimo, nisu izmišljali datumi do kojih će se „složiti kockice“, onda je vrijeme trošeno na sklapanje različitih saveza među onima što su nanišanili pozicije ministara, zamjenika, pomoćnika i svih što će im posao biti da primaju platu.

Zoran Tegeltija, navodno, ima neke planove i program rada. Takvi su da bi bolje bilo da na prvu sjednicu Vijeća ministara ponese samo kutiju cigara i usput doživi amneziju. Mi smo, naime, takve sreće da smo najsretniji kada vlast, bilo koja, entitetska, državna, većina kantonalnih i gotovo sve gradske i općinske – postojanje izuzetaka, je li, služi samo da se potvrdi pravilo – ne radi ništa. Nema, da parafraziramo jednu sjajnu filmsku repliku, učinaka, ali nema ni štete koja je, iskustveno je potvrđeno, izvjesnija od bilo kakvog, makar i minimalnog pomaka na bolje.

"Prošle sedmice ovdašnja je javnost konačno saznala ime budućeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. On se sa svoje strane svojski potrudio da odmah 'obraduje' građane istaknuvši kako bi podržao inicijativu povećanja stope PDV-a (poreza na dodanu vrijednost) sa sadašnjih 17 na 19 posto. Iako je ta inicijativa zapravo unesena prije pet godina u ovdašnje sveto slovo vlasti na svim nivoima, u famoznu Reformsku agendu, u javnosti je nakon najave uslijedio šok!

Građani s pravom strahuju od novog i zaista potpuno nepotrebnog udara na džepove i životni standard, dok se ekonomski stručnjaci bukvalno satraše elaborirajući da ta ideja ne bi donijela ništa dobro BiH. Opozicija s pravom kaže povećajte PDV ako želite potpuno raseliti državu, odnosno povećanje PDV-a bila bi pljačka decenije. Predstavnici raznih ovdašnjih udruženja se ne mogu načuditi bahatosti i neosjetljivosti - nakon dugogodišnjih inicijativa da se smanji stopa na osnovne životne namirnice, lijekove, ortopedska pomagala, knjige i štampu te da se uvede sistem plaćanja po naplati fakture, vi imate ideju sada da povećate PDV!

PDV je efikasan samo za državu. U tome nema sumnje. Da ljudima na vlasti treba još para, ni u to ne treba sumnjati. Brojni prijatelji i rođaci su još nezaposleni ili rade kod privatnika, a bilo bi im bolje na budžetu. Ali da li je to dovoljan razlog da se poveća PDV? Hoćemo li mi, građani i privrednici BiH, dobiti nešto ako se poveća PDV? Nećemo. Sigurno. Pogledajte samo, recimo, akcize na gorivo. Prikupljeno je devet milijardi KM i opet nemamo cesta ili autoputeva. Prikupljeno je i osam milijardi KM akciza od cigareta i alkohola. Pa i dalje nemamo bolnice primjerene ljudima, ni škole primjerene djeci, ni sportske terene primjerene sportistima, ni muzičke sale primjerene muzičarima, ni policiju primjerenu građanima i tako dalje. Od povećanja PDV-a korist bi imali samo budžet i budžetski korisnici. Dakle, administracija“, piše u "Oslobođenju" Eldar Dizdarević, jedan od najboljih ekonomskih analitičara u nas.

Protraćena godina podijeljena u tri faze – „najveća kriza“, „naziranje kontura“ i „slaganje kockica“ – završila je, ispada, neriješenim rezultatom. Da, važno je, itekako važno, to što dugi i spori put ka NATO-u nije zaustavljen. Strašno je, itekako strašno, što naše dalje siromašenje ne samo da neće biti zaustavljeno već će doživjeti ubrzanje povećanjem stope PDV-a protiv koje dugo iščekivani premijer nema ništa.

Kakva sretna zemlja sretnih ljudi! Misli se, naravno, na one što su ih na spisak stavili Tegeltija i Izetbegović. Ostali neka se pripreme na gore ili uhvate Njemačke. Trećeg nema. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.