Turizam gori, vlast se češlja

"Turizam je više od gospodarskog sektora – on je katalizator društvenog napretka, pruža obrazovanje, zapošljavanje i stvara nove prilike za sve. Kako bi se ti benefiti u potpunosti ostvarili, nužan je promišljen i inkluzivan pristup koji održivost, otpornost i društvenu jednakost stavlja u središte razvoja turizma i donošenja odluka", poručili su povodom Svjetskog dana turizma iz Svjetske turističke organizacije (UNWTO) koji su s obilježavanjem ovog dana počeli 1980. godine.

Svjetski dan turizma je i prilika osvrnuti se i odrediti gdje je to Bosna i Hercegovina na turističkoj mapi svijeta? Odmakla je daleko u posljednjih deset godina.

Zalet iz godina pred pandemiju nastavio se nakon nje. Rast ponude turističkih sadržaja, prije svega privatnim ulaganjima u avanturistički turizam i gastronomsku ponudu, poletio je na krilima pojave digitalnih kanala prodaje turističkog smještaja. Uz skromna, ali prisutna, ulaganja vlasti u promidžbu, te prepričanim iskustvima posjetitelja, glas o turističkim odredištima u Bosni i Hercegovini proširio se svijetom.

Brojke neprekidno rastu, sve više ljudi živi od turizma.

Stižu izazovi

S rastom dolazaka rastu i izazovi.

Uz tolikom broju turista nedoraslu infrastrukturu, kroničan nedostatak hotelskog smještaja, sve više nedostaje radne snage, turističke "vlasti" ostaju bez ideja, raste pritisak na kvalitetu života domaćeg puka, rastu cijene najma stanova, rastu prijetnje prirodi, sve više novca izmiče u sivoj ekonomiji...

I vrapcima na grani jasno je kako je krajnje vrijeme za reakciju vlasti kako bi se na vrijeme "dočekale" nemani prekobrojnog turizma. Prirodne ljepote treba zaštiti, Mostar mora prodisati u ljetnim mjesecima, Neum tražiti nove vrste sadržaja, birokracija se odreći dodatnih prihoda od parafiskalnih nameta zračnim prijevoznicima, poticati ulaganja u izgradnju hotela, ilegalne iznajmljivače natjerati na legalizaciju...

Stvari se pokreću

Mnoge se stvari već pokreću. Priprema se proglašenje Prenja zaštićenim područjem (još ne i nacionalnim parkom). Golem je to posao ne samo u pripremi nego i realizaciji. Pravila se mijenjaju, novi standardi se trebaju uvesti, ljudi zaposliti, bogatstvo čuvati.

Poduzetnici ulažu. Mostaru se smiješi obnovljeni hotel Neretva, obiteljski hoteli sve su češći, etno sela sve brojnija... Autohtona gastronomija iskače u sve više svjetskih gastronomskih ljestvica.

Entuzijasti neumorno rade. Prije desetak godina čudom smo se čudili biciklistima uz cestu, a dogodine na Tour of Bosnia and Herzegovina stiže najmanje 20 profesionalnih ekipa iz 16 zemalja. Nije kao Tour de France ali je za skromne mogućnosti i potporu domaćeg biciklističkog saveza ogroman podvig. Za turizam još veći.

Ulažu i lokalne vlasti. Svake je godine sve više turističkih sadržaja. Ljubuški se od neznanog uzdigao u nezaobilazno odredište. O vinskoj cesti Hercegovine piše National Geographic. U Hercegovinu se ne dolazi samo zbog Starog mosta nego i brojnih ferata i planinarskih staza po vrletima planina, kanuima na Trebižatu, raftingu na Neretvi, vinarijama Brotnja i Dubrava... Ne samo zbog Mostara i Međugorja, nego i Blidinja, Prenja, Stoca, Ljubuškog, Blagaja, Počitelja, Jablanice, Konjica, Rame, Ravnog, Neuma, Čapljine, Posušja, Trebinja...

"Najvidljiviji" najskromnije

Ostaju promatraču najvidljiviji, a rezultatima najskromniji - državne i entitetske vlasti.

Financiranje malih lokalnih projekata izbirokratiziranim natječajima nije stvarno ulaganje u turizam. Nužno jeste, ali samo kao mali dio ukupnih ulaganja. Ovo današnje, više je ulaganje u vlastiti PR i osobne veze i koristi. Stvarno ulaganje u turizam su jasni i nedvosmisleni zakoni, završene autoceste, bolje zračne luke, obnovljena željeznica, podupiranje lokalnih ulaganja u infrastrukturu, manja birokracija i manje parafiskalnih nameta. 

Neka počnu od Prenja. Ne "zaštićenog područja" nego nacionalnog parka.