Jedan čovjek i jedna kuća zbog kojih je Mostar toliko znan po svijetu

Turska kuća ili Bišćevića ćošak, jedna je od tri, u izvornom obliku sačuvane kuće iz osmanskog razdoblja u Mostaru. Najstarija je Kajtazova kuća iz 1520. godine, sama Bišćevića kuća izgrađena je 1635. godine, a treća, Muslibegovića kuća izgrađena je 1875. godine.

Zove se Turskom zbog vremena svoga nastanka. Izvorno je napravljena za obitelj Bišćević i u njoj je moglo luksuzno živjeti 20 ljudi. Kasnije je podijeljena na tri dijela, a u središnjem dijelu kuće danas je muzej. Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine.

Pravila su pravila

Bišćevića kuća je građena po društvenim i arhitektonskim pravilima vremena u kojemu je nastala prilagođenim hercegovačkom podneblju. Ono je graditeljima dalo kamen za zidove, kamene ploče za krovove i kamene oblutke za kaldrmu. Dalo je i više prostora za život na otvorenom, u avlijama, u dvorištima u kojima se veći dio godine provodilo vrijeme.

Foto: Denis Kapetanović | Bljesak.info / U drugo su dvorište rijetki mogli ući

Kuća ima dva dvorišta. Prvo, selamluk, uvijek otvoreno namjernicima i drugo, haremluk, namijenjeno obitelji. U drugo su rijetki mogli ući, samo ako ih domaćini puste.

Dvorište je okruženo visokim kamenim zidom. Po društvenim pravilima zbog privatnosti, a "mostarskim" zbog bure i jakog ljetnog sunca. U njemu ćenifa, ljetna kuhinja, cvijeće i voće. Po njemu kaldrma od oblutaka s Neretve, po njoj prska voda. U dvorištu i "fontana života".

Foto: Denis Kapetanović | Bljesak.info / Fontana života u Bišćevića kući

Hercegovački pečat

Utjecaj hercegovačkog podneblja na arhitekturu otkriva i divan kuće. Nema "zida" prema avliji, nema prozora, nema vrata, tek drvena ograda s pogledom na avliju. U tom dijelu kuće, svojevrsnoj preteči današnjih lođa, ljeti bi se spavalo, a zimi vrijeme provodilo. Cijeli je divan opremljen drvenim namještajem, "majstorlukom" UNESCO-ove zaštićene nematerijalne kulturne baštine iz Konjica.

Foto: Denis Kapetanović | Bljesak.info / Otvoreni divan na katu

Iz divana vode vrata u odaje "glave kuće" i vrata za mušku sobu. Vrata stara četiri stotine godina.

Zbog muške je sobe cijela kuća dobila ime Bišćevića ćošak. Isturena je na dva, 12 metara visoka, kamena stupa nad pećinama Neretve, pa gledajući izvana izgleda kao ćošak (kut, ugao). Iz nje se pruža nezamjenljiv pogled na Neretvu i njene netaknute obale u ovom dijelu grada.

Uz orijentalni namještaj i posuđe, ine sinije, škrinje i mangale, na zidu se nalazi i fotografija Ahmeda Bišćevića, nekadašnjeg vlasnika kuće i pionira turizma u Mostaru i Hercegovini.

Čovjek koji je doveo turizam u Mostar

Ahmed Bišćević odlučio je sredinom prošlog stoljeća otvoriti svoj dio velike Bišćevića kuće turistima. U vrijeme bez televizije, jumbo plakata i interneta, išao bi u Dubrovnik i dovodio goste. Radio bi to u narodnoj nošnji, šireći glas po Stradunu.

"Ima jedan grad, ima jedan most, ima jedna džamija i moja kuća" uzvikivao bi aludirajući na Mostar, Stari most, Karađozbegovu džamiju kao orijentir i... njegovu kuću.

Foto: Denis Kapetanović | Bljesak.info / Fotorafija Ahmeda Bišćevića i pogled na Neretvu

Njegov posao danas nastavlja agencija njegovog prijatelja kojoj je povjerio svoju turističku priču.

Danas, Bišćevića kuću, mjesto rođenja mostarskog turizma, posjećuje preko stotinu tisuća ljudi godišnje.

Razgovarate li s Mostarcima, doznat ćete kako su svi čuli za Bišćevića ćošak, a tek neki ga posjetili bar jednom u životu. Ima i onih koji ga nisu vidjeli. Njima preporučamo otiđite i obiđite, doznajte o fontani života, o stanu i tkanju tepiha, zašto su dvije mangale u muškoj sobi... Nećete požaliti, vrijedi svake provedene minute.