Mostar se može pohvaliti kako je tijekom svoje prošlosti često pratio urbanistička pravila modernih gradova svoga doba. Često, ne i uvijek.
Svoje prve javne vodovodne sustave imao je još u 16. stoljeću, prva javna kupatila stoljeće kasnije, tada i javne česme, šadrvane... Prije dalekih 112 godina imao je i tri javna sanitarna objekta koje su Mostarci nazivali toaletom, zahodom, WC-om, ćenifom, halom, netko klozetom. Trebao ih je tada dobiti i više, ali ponestalo je para.
U vrijeme infrastrukturnog i urbanističkog razvoja, austrougarske vlasti su, zbog potrebe higijene velikog broja ljudi koji su se tijekom dana kretali ili radili u Mostaru, podigle nekoliko javnih zahoda.
Na sjednici Gradskog vijeća 7. lipnja 1909. godine donešena odluka o njihovoj izgradnji. Odlučeno je graditi zidane javne zahode na šest mjesta u gradu: na Štefanijinom šetalištu preko puta Gimnazije, na Musali nasuprot hotela Narenta (Neretva), na Velikoj Tepi kod Suhodoline, na Luci u Glavnoj ulici, u Karađozbegovoj ulici i na Starom pazaru u Donjoj mahali.
Budući nije bilo dovoljno sredstava za izgradnju svih zamišljenih javnih zahoda odlučeno je prvi graditi javne toalete na Velikoj Tepi i na Musali. Ipak, 1913. godine su po projektu Dragutina Köhlera u pseudomaurskom stilu ipak završena tri, uz treći kod Gimnazije na križanju današnjih ulica Kneza Domagoja i Kralja Zvonimira.
Krajem 1960-ih godina, odlukom komunističkih vlasti, svi povijesni javni toaleti su srušeni. Mostar je nakon toga imao problem s nedostatkom javnih toaleta, što je desetljećima izazivalo negodovanje građana i turista. Još gore, Mostar je ostao bez vrijedne urbanističke baštine.
Nakon duge pauze, 2011. Mostar je napokon dobio, kako su se vlasti pohvalile, "moderno opremljen javni toalet". Opremljen je kabinama za muškarce i žene, pisoarima, tuševima, toaletom za osobe sa invaliditetom, prostorom za presvlačenje beba… Svečano je otvoren tek 2013. godine s radnim vremenom 9–22 sata.
Javni toalet na Španjolskom trgu danas živi sudbinu mnogih drugih javnih objekata u gradu. Strepi od vandala, krpi instalacije, trpi silne "nedefinirane nadležnosti". Još je tu i još služi prolaznicima. Do kada, do koje nove vlasti, još ne znamo.
Ćenifa (od turskog kenef): Uobičajen izraz za toalet u osmansko doba, zadržao se u svakodnevnom govoru Mostara.
Hala: Drugi uobičajeni naziv za toalet iz turskog jezika (od hala ili hela).
Klozet: od njemačkog Klosett ili francuskog closet ušao je u upotrebu tijekom austrougarskog razdoblja i povezan s modernijim, zapadnjačkim tipom sanitarnih čvorova.
Toalet/WC: Suvremeni, međunarodno prihvaćeni izrazi koji su danas u službenoj i širokoj upotrebi.
BONUS VIDEO:
