Bili smo na Vitorogu – vojna tajna i neiskorišteni turistički mamac
Bio je 15. kolovoza, usred ljeta. Kupreško polje na dnu pržilo je na suncu, zrak je treperio od vrućine, a vrh Vitoroga činio se tako blizu, nadohvat ruke. No, kako smo krenuli usponom, put se otegao. Gusta šuma gutala je horizont, a prašnjave šumske ceste, nastale eksploatacijom drva, vrludale su beskrajno, stalno obećavajući izlazak na čistinu koji nikako da dođe. Tek nakon dugog puta kroz sjenovite serpentine, pred nama se otvorio plato s betonskim ulazima u vojni kompleks, podsjetnik da je ova planina nekad imala ulogu daleko veću od prirodne stražarnice.
Sa svojih 1906 metara uzdiže se poput kamene tvrđave, vjetrom brisan, često pod snijegom, a s vrha puca pogled na pola zapadne Bosne. No, osim planinara i pastira, na vrhu je desetljećima dežuralo i jedno drugo društvo – vojnici Jugoslavenske narodne armije. Danas ondje zjapi razrušeni podzemni kompleks, mistično zdanje koje sve češće privlači radoznale turiste i planinare.
Kompleks u stijeni
Na samom vrhu Vitoroga nalaze se tri betonska portala – ulaza i izlaza u podzemlje. Prema planinarskim vodičima i terenskim opisima, riječ je o objektu građenom krajem 1960-ih, u razdoblju kada je SFRJ ulagao u mrežu radarskih i vezaških točaka za sustav VOJIN – vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje. Ono što je iznad zemlje bili su jarboli, antene i platforme za radare; ono što je ispod – labirint hodnika, agregatnice, spavaonice i operativne prostorije.
Službene dokumente o izgradnji i opremi objekta danas je teško pronaći. Pretpostavlja se da je bio u sastavu jednog od dvaju bataljuna VOJIN u BiH, a tehnička literatura pokazuje kako su takve točke koristile sovjetske radare P-12 ili P-18, uparene s mjeračima visine PRV-11. No, valja naglasiti – ovakve pretpostavke temelje se na usporedbama i svjedočanstvima, jer službene evidencije nisu javno dostupne.
Život u izolaciji
Kako je izgledao svakodnevni život vojnika na vrhu? U formaciji jedne radarske čete ili voda obično je bilo između 30 i 60 ljudi. Na smjene su pratili ekrane, održavali antene i brinuli o agregatima. Zima je donosila izolaciju – snijeg je znao zatrpati cestu, pa je opskrba stizala kamionima ili helikopterom. Vojnici su spavali u zajedničkim sobama, imali su kuhinju i stražarske točke, a vrijeme između smjena provodili u razgovoru, pisanju pisama i održavanju tehnike.
Raspad i zaborav
Kada je rat devedesetih stigao i do ovih planina, kompleks je još neko vrijeme držala Vojska Republike Srpske, sve do 1995. godine i operacije Maestral 2, nakon koje je napušten. Od tada, objekt propada. Hodnici su danas polusrušeni, prostorije razbacane i ogoljene, betonski ulazi obrasli travom. Sve što je ostalo jesu gole zidine i tišina.
Dolazak u ljeto i neobični susreti
Naše putovanje do Vitoroga dogodilo se usred ljeta. Podnožje planine ispresijecano je šumskim cestama koje su nastale eksploatacijom drva, a danas vode prema vrhu. Cesta vijuga kroz guste šume i planinske pašnjake, a na samom vrhu, uz betonske portale, nalazi se i jedan heliodrom – još jedan podsjetnik na vojnu prošlost. Na putu smo sreli talijanske motoriste i češke off-road entuzijaste. Došli su radi avanture, pogleda i tajanstvenog objekta o kojem su čuli na putopisnim forumima. Vitorog, izgleda, polako ulazi na mapu međunarodnih zaljubljenika u “dark tourism”.
Turistički potencijal
Potencijal je očit: uz malo ulaganja, mjesto bi moglo postati atrakcija poput bunkera u Albaniji ili vojnih podzemnih kompleksa u Sloveniji. Uz interpretacijski centar i vođene ture, Vitorog bi mogao povezati vojnu povijest s prirodnim ljepotama – i time oživjeti regiju koja još uvijek čeka ozbiljniji turistički iskorak.
Između povijesti i legendi
No ono što najviše intrigira jest upravo nedostatak provjerljivih podataka. Nema javnih nacrta, nema točnog popisa jedinica, nema preciznih specifikacija radara. Sve što znamo dolazi iz fragmenata: planinarskih bilježaka, foruma bivših vojnika, stručnih kataloga JNA tehnike i ponekog istraživačkog rada. To ostavlja prostor za maštu, za priče o tajnim bunkerima, o “moćnom radarskom sustavu” i životu vojnika na planinskom krovu.
Link na recenziju https://maps.app.goo.gl/wRVouYWvr8pFLpXn7
