Offroad Bljesak u Tunisu: 20 dana, 3560 kilometara, pustinja, oaza, kanjona i avantura za pamćenje
Naša avantura bila je spoj prirodnih ljepota, kulturnih otkrića i prijateljskih susreta. Od Hercegovine do Sahare, Tunis nas je oduševio svojom raznolikošću i autentičnošću. Sjećanja na dine, pustinjske noći i lokalnu gostoljubivost ostat će trajno urezana u našim mislima. Ovo je putovanje koje ćemo rado ponoviti – jer Tunis je čarolija koja ostaje.
Krenuli smo iz Splita: Avantura započinje na trajektu
Naše putovanje u Tunis započelo je ukrcajem na trajekt Marko Polo u Splitu. U kabini koja nije nudila luksuz, ali je služila svrsi, započela je naša ekspedicija. Cijena s kabinom za dvije osobe i jednim vozilom bila je 325 eura, uključujući doručak. Jutro nas je dočekalo u talijanskoj luci Ankona.
Vozeći sporednim cestama, zastali smo u slikovitom Sellanu i prošetali njegovim uličicama. Naša sljedeća stanica bila je Civitavecchia, gdje smo se pridružili ostatku ekspedicije: Slovacima, Makedoncima i motociklistima. Pripreme prije ukrcaja su završene, a mi smo uskoro krenuli prema Siciliji.
Sicilija i dolazak u Afriku
U Palermu smo uživali gledajući ukrcaj kolega iz Italije i njihovih impozantnih offroad vozila koja su dijelila naš cilj - Tunis. Nakon kraćeg zadržavanja, trajekt nas je odveo preko Mediterana. Oko 22:30 sati, napokon smo kročili na afričko tlo.
Prolazak carine bio je iskustvo samo po sebi - papiri, razmjena novca i prva vožnja kroz Tunis. Gorivo smo točili po povoljnim cijenama, a kava na benzinskoj crpki bila je iznimno jeftina. Noć nas je dočekala u gradu Kairouanu, gdje smo odabrali hotel za kratki odmor.
Djerba: Oaza odmora i treninga za Saharu
Vožnja prema Djerbi otkrila je surov, ali fascinantan krajolik Tunisa. Nakon prelaska trajektom, stigli smo u hotel Seabel Aladin Djerba. Hrana je bila izvrsna, bazen opuštajući, a druženje s članovima ekspedicije nezaboravno.
Iskoristili smo priliku za istraživanje Mazraia, pješčanog dijela otoka, gdje smo trenirali za izazove u pustinji. Lokalna policija nas je legitimirala, što je, pokazat će se kasnije uobičajena praksa. Policajci su maksimalno uljudni i jednostavno samo žele znati tko smo, kuda idemo, do kada smo tu ... na kraju dana smo na povratku u hotel pomagali lokalcima izvući auto iz kanala.
Ksar Ghilane: Ulaz u Saharu
Naša pustolovina u Sahari započela je dolaskom u oazu Ksar Ghilane, svojevrsna vrata Sahare. Vozeći kroz kamenitu pustinju, susreli smo deve, prašnjave ceste i pustinjski krajolik koji oduzima dah.
Kampiranje u blizini oaze bilo je jednostavno, ali ugodno, uz logorsku vatru i zvjezdano nebo. Hodanje po dinama, istraživanje ruševina i borba s vjetrom postali su dio našeg dnevnog ritma.
Kuhali smo, dijelili priče i planirali sljedeće korake prema dubljoj unutrašnjosti pustinje.
Sahara: Oaza Huidat i nezaboravni kraj
Vožnja prema oazi Huidat bila je izazovna, ali uzbudljiva. Kvarovi na vozilima, izmjene ruta i pjeskovite staze učinile su svaku etapu putovanja posebnom.
Logori u pustinji pružali su priliku za odmor i pripremu. Spavanje pod vedrim nebom, uz priče i druženje uz logorsku vatru, stvorili su uspomene za cijeli život.
Dolazak u oazu Huidad
Naš cilj, oaza Huidad, bio je pred nama nakon dva dana vožnje kroz pustinju. Krenuli smo iz jutarnjeg logora u 9:35, odmorni i motivirani, a do oaze smo stigli točno u 14:35.
Huidad je čarobno mjesto, svojevrsni raj usred pustinjske pustoši. Već na prvi pogled očarala nas je vegetacija koja je okruživala termalni izvor sumporne vode, čiji se miris blago osjećao u zraku. To je bio naš najjužniji cilj puta, i svi smo osjećali uzbuđenje što smo uspjeli stići do njega.
Ručak i prvi dojmovi oaze
Po dolasku smo se smjestili kod domaćina u jednom od dva lokalna restorana. Za svega 30 dinara uživali smo u briku, salati i osvježavajućoj Coca-Coli. No, uz ukusnu hranu došla je i mala neugodnost – rojevi muha koje su nas neumorno pratile tijekom ručka.
Brzo smo shvatili da se od njih možemo skloniti samo na jedan način – uranjanjem u termalni izvor. Vrela voda nam je, osim zaštite od muha, pružila i nezaboravno opuštanje dok je sunce polako zalazilo za horizont.
Noć u oazi i jutarnje kupanje
Te noći sam odlučio spavati u automobilu, dok je Nebojša postavio svoj šator. Iznenađujuće ugodna noć omogućila mi je kvalitetan san, iako smo se nalazili usred Sahare. Jutro smo započeli kavom, a zatim se vratili u sumporni izvor na još jedno osvježavajuće kupanje.
Oaza je već u ranim satima vrvjela turistima. Susreli smo veće skupine Talijana u terenskim vozilima, a jedan od njih je ispričao kako im se automobil pokvario nekoliko kilometara prije oaze. Što se dalje dogodilo, nismo saznali, ali takve priče samo su dodatno obogatile naš doživljaj.
Polazak prema Tembaine planinama
Nakon doručka i još jednog obroka brika sa salatom, koji je koštao 33 dinara, spakirali smo svoje stvari i krenuli prema Tembaine planinama. Usput smo dobili i dar od domaćina – paket hurmi, što nas je posebno obradovalo.
Cijelo smeće pažljivo smo spakirali i ponijeli sa sobom, pazeći da ne ostavimo nikakav trag iza sebe. Put do Tembaine bio je relativno miran, osim manjeg kvara na jednom vozilu koji je zahvaljujući stručnosti našeg vodiča brzo riješen.
Kampiranje u podnožju Tembaine planina
Tembaine planine prvi smo put ugledali oko 16 sati, a kamp Mars, smješten u njihovom podnožju, dosegli smo za nekih četrdesetak minuta. Ovo je bio jedan od najljepših dijelova našeg putovanja – vožnja kroz dine Sahare bila je pravo iskustvo za pamćenje.
Iako je kamp nudio smještaj u šatorima s večerom i doručkom za 50 eura, većina nas odlučila je postaviti svoje šatore izvan službenog kampa. No, nismo odoljeli hladnom točenom pivu, koje smo platili 60 dinara – mala, ali zaslužena luksuzna nagrada nakon iscrpljujućeg dana.
Jutro pod Tembaine planinama
Sljedeće jutro, 14. dan našeg putovanja, probudilo nas je hladnoća. Nakon kave i doručka, krenuli smo u istraživanje Tembaine planina. Uspon na jedan od vrhova bio je nagrađen nevjerojatnim pogledom i nezaboravnim fotografijama. Nakon toga smo se spustili natrag u kamp gdje smo se osvježili uz Coca-Colu i oprostili od domaćina.
Povratak prema sjeveru
Na povratku prema Douzu zaustavili smo se u gradovima i znamenitostima koje su činile krajolik nezaboravnim. Vožnja kroz Chott el Djerid, ogromno suho slano jezero, bila je posebna atrakcija. U Douzu smo natočili gorivo i obnovili zalihe, a put nas je vodio prema gradu Tozeuru, gdje smo večerali i smjestili se u luksuzni hotel Palm Beach.
Nakon uzbudljivog dana u Chebika Oazi, Tamaghza kanjonu i prelaska preko Rommelove piste, noć smo proveli probijajući se izazovnim putevima kroz pustinjske predjele. To su bili putevi gdje je priroda, iako surova, oduzimala dah svojom ljepotom i netaknutošću. Kad smo napokon stigli u Tozeur, iscrpljeni, ali zadovoljni, uživali smo u zasluženoj večeri. Taj trenutak opuštanja bio je savršen kraj dana ispunjenog avanturama.
Šesnaesti dan bio je rezerviran za relaksaciju, no za one neumorne avanturiste ponudio je još zanimljivih iskustava. Dio grupe odlučio je istraživati okolne pustinje i nezaobilazne lokalitete. Posjetili smo napušteni filmski set serije Kingdoms of Fire, gdje su nekad odzvanjali glasovi glumaca u kostimima koji su dočaravali prošlost. Nakon toga, obišli smo Mos Espu, dio sage Star Wars. Iako je lokacija danas tek sjenka filmske čarolije, osjećaj stajanja na mjestu gdje je stvoren dio legende svakako je bio poseban.
Ostatak dana protekao je u ležernom ritmu. Uživali smo u bazenu, osvježili automobile, pa čak i malo šopingirali. Povremeni razgovori s lokalnim majstorima donijeli su zanimljive priče i korisne savjete za daljnji put. Tozeur nas je ispratio tihim večernjim satima, dok su naši automobili svjetlucali svježe oprani, spremni za posljednji dio avanture.
Tunis
Sedamnaesti dan označio je početak povratka. U jutarnjim satima krenuli smo prema Tunisu, glavnom gradu, opraštajući se od pustinjskog dijela zemlje. Putem smo prolazili kroz sela i gradove, svjedočeći promjeni krajolika – od suhe pustinje do zelenijih predjela. Posebno se pamti susret s djecom koja su se vraćala iz škole. Naivno zaustavljanje postalo je izvor neplaniranih komplikacija, ali smo brzo shvatili da je u takvim situacijama najbolje samo nastaviti dalje.
Pred ulazak u Tunis stigla nas je kiša, koja je dodatno začinila atmosferu povratka. Nakon što smo obavili formalnosti u luci, odlučili smo iskoristiti slobodne sate za posjet Sidi-Bou-Saidu. Ovaj predivni kvart, poznat po bijelo-plavoj arhitekturi, pokazao nam je sasvim drugačiju stranu Tunisa – modernu, luksuznu i prilagođenu zapadnim turistima. Šetnja kroz njegove ulice bila je kratka, ali upečatljiva.
Nakon povratka u luku, započeo je dugotrajan proces ukrcavanja na trajekt. Tek u ranim jutarnjim satima osamnaestog dana našli smo se u kabinama, iscrpljeni, ali zadovoljni. Dan na trajektu protekao je u odmoru, laganoj šetnji palubama i povremenom promatranju Sicilije dok smo prolazili pored Palerma. Iako je putovanje trajektom potrajalo 32 sata, iskoristili smo ga za sabiranje dojmova i opuštanje.
Devetnaestog dana, oko 9:20, napokon smo stigli u Italiju i odmah krenuli prema Hercegovini. Vožnja preko cijele Italije, prolazeći Veneciju i Trst, donijela je posljednje sate na cestama. Silazak sa autoceste u Počitelju označio je kraj ove nezaboravne avanture.
Na kraju, iza nas je ostalo 3560 kilometara puta, a trošak po osobi iznosio je oko 1400 eura. Taj iznos obuhvatio je sve – trajekte, hotele, gorivo, cestarine, hranu i neočekivane troškove. No, uspomene koje smo ponijeli sa sobom nemaju cijenu. Svaka pješčana dina, svaki uski planinski put, svaki osmijeh na licima ekipe – to je ono što ovo putovanje čini neprocjenjivim.
View this post on Instagram
