Više rada, manje novca: BiH pri vrhu po satima, pri dnu po plaćama

Među članicama Europske unije najduže rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumunji (38,8), a najmanje Nizozemci (32,1), te Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).

Prosječni radni tjedan u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidatima rekorderi su Turci, koji na poslu provedu 43,1 sat, u Srbiji rade 41,3, a u BiH 41,2 sata tjedno.

S druge strane, prosječne plaće dokaz su da su bogatiji oni koji manje rade. Prosječna plaća u EU je 3.155 eura, a raspon zarada po državama je od 1.125 eura u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plaća Danaca je 5.634, Iraca 4.890, Belgijanaca 4.832, Austrijanaca 4.542, Nijemaca 4.250 eura...

Kada se isključi javni sektor, prosjek u BiH je loš

Zemlje u kojima su prosječne plaće ispod 1.500 eura su Rumunjska, Grčka i Mađarska. A prosječna plaća u BiH je 1.506 KM ili 772 eura.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže za Avaz, da bi bh. prosjek bio i lošiji, ako bi se iz njega isključile plaće u javnom sektoru, jer prosjek popravljaju oni koji najmanje rade i za to primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plaća najvećim dijelom ovisi od onih u gispodarstvu.

''U ovim zemljama mnogo više zaposlenih radi u profitabilnijim sektorima poput financija, komunikacija, visokih tehnologija i napredne proizvodnje. Logično je da višu plaću ima radnik u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, nego onaj u BiH koji za taj isti automobil proizvodi dijelove ili presvlake. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik na Zapadu uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, pa može uraditi više za manje vremena'', kaže Gavran.

Veći problem odnos cijena i plaća

S druge strane, nelogičnim smatra činjenicu da radnik u BiH, za iste poslove, zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematičnim ocjenjuje slučajeve u kojima ista firma različito plaća radnike na istim poslovima u BiH i u svojoj matičnoj državi.

''Dio opravdanja u višim opterećenjima na rad, u smislu poreza i doprinosa, opet ne može objasniti sve. Jednostavno je realnost da ih zapošljavaju u BiH upravo radi manjih troškova i veće zarade. Kao što je realnost da mnogi naši poslodavci itekako mogu platiti radnika više, ali ne žele, a uvjetina tržištu su takvi da ih radnik na to ne može natjerati. Mislim da je trenutno veći problem odnos cijena i plaća, nego iznos nominalne plaće, jer cijene kod nas su jako blizu ili čak i više nego u razvijenijim zemljama, a primanja nisu'', istaknuo je Gavran.