Borba za potomstvo ili karijera

Obitelj ili karijera - često je izbor koji se postavlja pred žene u Bosni i Hercegovini (BiH). Situacija je dodatno teža za žene koje nisu u mogućnosti da zatrudne prirodnim putem i odluče se za proces biomedicinski potpomognute oplodnje. Otkazi, odustajanje od poslovnih ponuda, traganje za novim poslovima koji ne bi u velikoj mjeri utjecali na liječenje neplodnosti ili skrivanja činjenice da je podvrgnuta procesu izvantjelesne oplodnje, neki su od strahova s kojima se u BiH suočavaju žene koje počnu postupak izvantjelesne oplodnje.

To pokazuje i slučaj četrdesetjednogodišnje aktivistice Indiane Husić-Šabanović iz Sarajeva koja je prije deset godina, iz petog pokušaja izvantjelesne oplodnje, uspjela zatrudniti i postati majka blizanaca. Za Diskriminacija.ba, sjećajući se tog perioda, kaže da je proces izvantjelesne oplodnje utjecao na njenu poslovnu karijeru, piše Diskriminacija.ba.

''Sam taj proces je dosta naporan. Psihički je naporan i kad ste konstantno u procesima liječenja strašno je nezgodno tu ukombinirati i radni odnos'', kaže Husić-Šabanović koja je, u to vrijeme, radila honorarne poslove, po ugovorima o djelu.

Zarada od takvih poslova nije bila dovoljna da plati proces liječenja koji je trajao više od šest godina, a refundacije od strane zavoda zdravstvenih osiguranja, tada, nije ni bilo. Svaki postupak je, kako kaže, koštao od šest do osam tisuća konvertibilnih maraka.

''Prvo potrošite ušteđevinu, pa dižete kredite. Poslije toga vam familija počne posuđivati novac, jer dođete u situaciju da ne možete više ni kredit podići'', dodaje ona, ističući kako je proces izvantjelesne oplodnje u velikoj mjeri utjecao na njenu poslovnu karijeru.

Zapostavljanje karijere

Tijekom dugogodišnjeg aktivističkog angažmana, Husić-Šabanović bila je okružena brojnim ženama koje su također prolazile kroz procese izvantjelesne oplodnje. Iskustva onih koje su, u to vrijeme, bile zaposlene su, kako kaže, “bila strašna” i nijedna žena koja prolazila kroz proces izvantjelesne oplodnje, nije napredovala u svom poslu tijekom trajanja procesa i žene su, uglavnom, “zapostavljale karijere”.

“Neke su imale problema jer nisu mogle izlaziti na vrijeme na preglede, pa nisu mogle uzeti bolovanje. Bilo je puno njih koje su bile zaposlene i kojima nije produžen ugovor, koje su imale ugovor na određeno. Moje kolegice koje su bile zaposlene su imale problema jer su morale na poslu otići u toalet i aplicirati tu injekciju. Onda krene priča da se drogiraju na poslu i sl.”, priča Husić-Šabanović.

Sve to, kako kaže, stvara dodatni stres što se može negativno odraziti na sam postupak izvantjelesne oplodnje.

Kao i brojne druge žene, Indiana Husić-Šabanović je godinama odustajala od poslovnih ponuda jer poslovnu karijeru nije mogla uskladiti sa mukotrpnim višegodišnjim procesom izvantjelesne oplodnje.

“Odustajala sam od poslova. Zatrudnila sam s 31. a počela sam s tim procesom u 24. godini. S 31. godinu sam postala svjesna da nemam stalno zaposlenje”, kaže ona.

Honorarni poslovi su rezultirali da danas ima puno radnog iskustva, ali nema radnog staža koji je, kako kaže, za većinu poslodavaca prioritet u procesu zapošljavanja. Iako je stepen njenog obrazovanja visoka stručna sprema (VSS), danas ne radi u struci i obavlja posao srednje stručne spreme (SSS). Najveći razlog tome je što zbog njenih honorarnih poslova na koje se odlučila zbog procesa izvantjelesne oplodnje, nije bila prijavljena s visokom stručnom spremom.

“Neplodnost mi je utjecala na karijeru, u tom smislu što sam radila na ugovore o djelu, što sam radila poslove koji su na popisu VSS, a to poslije poslodavci ne gledaju jer to nije nigdje zavedeno”, dodaje ona.

Zakonski okvir

Diskriminacija u oblasti rada i radnih odnosa zabranjena je entitetskim zakonima o radu (FBiH i RS) i Zakonom o radu Brčko Distrikta, Zakonom o ravnopravnosti polova BiH i Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH.

Prema Izvještaju o rodno zasnovanoj diskriminaciji u oblasti rada u BiH objavljenom prošle godine, diskriminacija na osnovu pola može uticati i na žene i na muškarce, a u praksi više pogađa žene. U tom izvještaju se dovodi u pitanje primjena i razumijevanja postojećih zakonskih okvira koji reguliraju oblast rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada u BiH, svijest i stavove prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, njegovu rasprostranjenost i funkcionalnost institucionalnih i izvaninstitucionalnih mehanizama zaštite.

Kada je riječ o ženama koje prolaze kroz procese izvantjelesne oplodnje, one su u Izvještaju navedene kao posebna rizička skupina, a navodi se i da se propisi o izvantjelesnoj oplodnji razlikuju u bh. entitetima i Brčko Distriktu i ne postoje propisi na državnom nivou koji reguliraju to pravo.

''S obzirom na različite načine na koje entiteti tretiraju ove žene, one možda nemaju jednak pristup zapošljavanju i pravima koje imaju druge žene na porodiljskom odsustvu'', piše u Izvještaju.

Diskriminacija uzrokovana trudnoćom

U oktobru 2019. Agencija za ravnopravnost polova BiH izdala je Preporuku poslodavcima i nadležnim tijelima u pogledu ravnopravnosti polova u radu i zapošljavanju, kojom poslodavcima u privatnom i javnom sektoru, nadležnim organima uprave kao i javnosti, skreće pažnju da je dovođenje radnika u nepovoljniji položaj po osnovu pola, npr. u slučaju trudnoće i majčinstva, izraz direktne diskriminacije, te da je zakonom zabranjeno i kažnjivo.

Na problem diskriminacije trudnica i žena koje prolaze kroz procese izvantjelesne oplodnje na radnom tržištu, ukazivali su i iz Udruženja građana “Beba više” iz Brčkog koje je jedini predstavnik u europskoj krovnoj organizaciji za borbu protiv steriliteta “Fertility Europe”, a prema kojoj u Europi živi preko 25 miliona neplodnih osoba.

“Mi smo 2019. imali kampanju pod nazivom ‘Naš tim brojniji za devet mjeseci’. Cilj je bio nagraditi i pohvaliti kolektive s najviše rođene djece i takvih svijetlih primjera ima mnogo u Distriktu Brčko. Nažalost dešavalo se i da trudnice budu otpuštene s posla upravo zbog trudnoće. Ovdje govorimo o spontanim trudnoćama”, kaže za Diskriminacija.ba predsjednik Udruženja Željko Lazarević.

On smatra da su osobe koje se bore sa sterilitetom u velikoj mjeri diskriminirane, naročito žene, kao i žene koje generalno planiraju trudnoću koje postaju nepoželjne na tržištu rada.

''Kada su u pitanju IVF postupci (In vitro fertilization-postupci izvantjelesne oplodnje) stigmatizacija je svakako prisutna. Mnoge žene, zbog potencijalnog straha od otkaza ne usuđuju se da kažu poslodavcu da planiraju da se upuste u postupak. Zakon ih ne štiti jer se šifra neplodnosti piše na doznakama'', dodaje Lazarević.

On smatra da bi, prema iskustvima rada Udruženja, žene koje počinju taj postupak trebale imati status i pogodnosti koje imaju i druge trudnice, kako bi na takav način bile zaštićene. Dodaje i da su ispred Udruženja ''upućivali inicijative da se parovi koji se liječe od neplodnosti oslobode plaćanja participacije u javnim zdravstvenim ustanovama, što također nije naišlo na razumijevanje lokalnih vlasti''.

Ipak, da ne bude da je sve “crno”, Lazarević ističe da se na teret Fonda zdravstvenog osiguranja u Brčkom plaća pet postupaka izvantjelesne oplodnje, da pacijentkinje imaju pravo izbora klinike u BiH i da je pomjerena starosna dob žene za postupke izvantjelesne oplodnje s nekadašnjih 38 godina starosti na 45.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, parovi koji imaju problem sa začećem, imaju pravo na tri postupka izvantjelesne oplodnje, financirana od strane Fonda zdravstvenog osiguranja tog entiteta, financiraju se postupci za žene do 40 godina starosti, a parovi moraju da postupak obave u samo jednoj klinici u RS-u.

U Federaciji BiH je od 1. siječnja ove godine počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom u kojem se, između ostalog, kaže da se pravo na ovo liječenje stavlja na teret sredstava proračuna Federacije BiH, a za žene do 42. godine života će, prema izmjenama, biti financirana tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja izvantjelesne oplodnje.