VIDEO | Priča majke čije dijete neprestano zlostavljaju vršnjaci

Službeni podaci institucija pokazuju kako je vršnjačko nasilje nad djecom u Bosni i Hercegovini u porastu. Psiholozi i sociolozi su saglasni - problem je što reakcija svih slijedi tek nakon što se nasilje dogodi. Zašto i dalje nema sistemskog rješenja?

Četrdesetogodišnja Zejna Šamerić samohrana je majka dječaka koji se godinama suočava sa vršnjačkim nasiljem. Zejna je slijepa, zbog čega se morala preseliti iz Hercegovačko-neretvanske županije u Kanton Sarajevo kako bi imala uvjete i pomoć koja je potrebna slijepim osobama. Razlog je i taj da njen sin ne bude odvojen od nje i smješten u neku od dječijih ustanova za staranje. Za drugačije djetinjstvo od ostale djece, zbog invaliditeta njegove mame, prijatelji nisu imali razumijevanje. Umjesto podrške i poziva u zajedničke igre, već od šeste godine počeo se suočavati sa verbalnim napadima.

"Dakle, zadirkivali ga, rugali se, podsmijavali se. To se događalo prvi, dugi treći i četvrti razred osnovne škole koju pohađa. Nisam mogla to više podnijeti", priča majka dječaka Zejna Šamerić.

Iz škole koju dječak pohađa nam kažu kako su učinili sve što je u njihovoj nadležnosti kako bi riješili problem vršnjačkog nasilja u ovom slučaju. Za sina Zejne Šamerić imaju samo riječi hvale, te poručuju da ima posebno brinu o dječaku upravo zbog specifičnih okolnosti u kojima se nalazi. Ipak, van škole ponovo problemi. Nakon verbalnog nasilja u školi, uslijedilo je fizičko. Prošle godine napadnut je u parku.

Sociolozi i psiholozi slažu se da je fizičko vršnjačko nasilje ranije možda bilo i češće nego danas, ali se lakše rješavalo miroljubivim razdvajanjem i empatijom prema drugarima.

"A današnji vršnjaci te sukobe rješavaju ne na taj način, ne sa empatijom prema svojim prijateljima koji su došli u sukob, nego se utrkuju ko će prije da snimi i ko će prije instalirati na određene društvene mreže. I policija je zbunjena jer ne može razlučiti šta je to pravo nasilje, a šta simulirano ili fingirano nasilje koje je profitabilno danas. Najviše zbog tih projekata i nevladinih organizacija, raznoraznih seminara koji su svrha sami sebi, najviše trpe oni koji su pogođeni nasiljem kao što je slučaj sa ovom majkom i njenim djetetom koja ne može naći rješenje", smatra sociolog Srđan Vukadinović.

"Ako se tu ima psihološka ili sociološka mapa, da se može predvidjeti otprilike gdje može doći do nekog incidenta, onda postoji mogućnost da se ti incidenti spriječe na vrijeme kroz različite oblike rada", ističe psiholog Čedomir Novaković.

Svi se slažu da djecu treba educirati o kulturi ponašanja i kroz posebnu nastavu. Problem je što se svi uključuju tek kada se nešto desi, poručuju ombudsmani.

"U prvi plan je došlo obrazovanje, nekako smo obrazovanje stavili u drugi plan i da smo vaspitanjem naše djece, maltene, ako se ne bavi porodica, ne bavi škola, onda imamo problematičnu situaciju. Imamo veoma često prisutno i seksulano nasilje, ali i ono u posljednih nekoliko godina je jako prisutno, i mi imamo zabilježene slučajeve, to je nasilje putem društvenih mreža", navodi ombudsman za ljudska prava BiH Ljubinko Mitrović.

Sistemskog rješenja za problem vršnjačkog nasilja i dalje nema. Rijetko se govori i o procesu oporavka djece i posljedicama koje nasilje ostavlja. Sav teret i dalje je isključivo na njihovim roditeljima, piše BHRT.