Što će biti s uvozom poljoprivrednih kultura kojih nemamo dovoljno?

Ma kako svako od nas gledao pojedinačno na rusko-ukrajinsku krizu i bio u osiguranju da se neće odraziti na društveno-ekonomske, gospodarske i druge tokove, ipak nije tako. Neizbježno povećanje cijena goriva i plina, smanjen izvoz iz Bosne i Hercegovine prema ovim zemljama, koji nije zanemariv, pogotovo kada su u pitanju farmaceutski i poljoprivredni proizvodi, ne sluti baš na dobro.

S druge strane, otvoreno je i pitanje što će biti s uvozom poljoprivrednih kultura kojih, očito, nemamo dovoljno, repromaterijala potrebnog i jako bitnog za ovu oblast, a u konačnici i gotovog proizvoda iz Bosne i Hercegovine koji se plasira na tržište i koji svakodnevno konzumiramo, prenosi federalna.ba.

Prirodna, zemljišna i svaka druga prostranstva u Bosni i Hercegovini su malo ili gotovo nikako iskorištena. A mogla bi biti mnogo više. Tada sigurno ne bismo zavisili od drugih i bili u situaciji u kojoj jesmo, pogotovo ako uzmemo u obzir lančana poskupljenja. Konkretno, kada govorimo o poljoprivredi i stočarstvu. Bosna i Hercegovina uvozi baš sve, od vode preko đubriva, pa do žitarica.

„Rusija i Ukrajina, u svjetskoj proizvodnji gledano, proizvedu skoro četvrtinu tih proizvoda i kada je sve to zbog ratnih dejstava u blokadi toga nema u ponudi i na tržištu“, ističe Suad Selimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu pri Gospodarskoj komori Tuzlanskog kantona.

Sada se otvara pitanje možemo li se i koliko osloniti na vlastite snage. Poljoprivrednici malo ili skoro nikako.

„Veoma mala su izdvajanja za poljoprivredu i s obzirom na ovakvo stanje, nećemo moći dugo da izdržimo“, upozorava poljoprivredni proizvođač Eldin Glibanović.

Za obradu i pripremu za sjetvu njive od jednog hektara nekada je bilo potrebno oko 1.000 maraka. Ove godine za tu parcelu vlasniku će trebati više od dvije hiljade maraka, što dovoljno govori o poskupljenjima. Na sve je utjecala i rusko-ukrajinska kriza. Đubriva ima, ali za jednu četvrtinu, jer posjeduje sastojak koji dolazi iz Rusije, a koriste ga mnoge zemlje koje proizvode đubrivo potrebno za proljetnu sjetvu i kod nas.

„Za desetak-petnaest dana krećemo u sjetvu kukuruza. Sijemo kukuruz za proizvodnju silaže i potrebno nam je dosta sredstava“, navodi Glibanović.

A sredstva i ulaganje u proizvodnju potrebna su svima, da bi u konačnici imali gotov proizvod. Poljoprivrednici i mljekari već odavno su u krizi. Glibanović posjeduje i farmu krava. Za količine mlijeka koje proizvede osigurano je tržište, ali i tu ima problema.

„Možemo proizvesti i još više da se to može potrošiti i ispostaviti do naših mljekara, međutim, na ovu cijenu repromaterijala, gnojiva, stočne hrane, žitarica, cijena mlijeka je mizerna“, dodaje Glibanović.

Rusko-ukrajinska kriza prema mišljenju ekonomskih analitičara ima direktan utjecaj kada je u pitanju gospodarstva, ali i izvoz iz naše zemlje zbog kaosa na tržištu, ponude, potražnje, ali i restrukturiranja i adaptacije na krizu. U ovoj situaciji država bi mogla učiniti mnogo.

„Treba sada omogućiti što više uvoznih alternativa za naše gospodarstvenike, što znači, ako gospodarstvenici koji su oslanjani na Ukrajinu, kao izvor faktora proizvodnje imaju poteškoća, treba im pomoći da se vrlo brzo adaptiraju i dobiju neki drugi izvor uvoza“, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić.

A da bi se oslonili na vlastite snage trebalo bi, kažu stručnjaci, formirati krizne stožere za poljoprivrednu sjetvu, izvršiti evidenciju svih potrebnih resursa i zasijati svaki metar poljoprivrednog zemljišta. Nakon toga, sirovinu preraditi u proizvode koji imaju duži rok trajanja.

„Prije svega, kad su u pitanju mlinovi, linije za preradu voća i povrća, rashladni kapaciteti i hladnjače, pakirnice. Sve to moramo imati na raspolaganju i ako treba u jednom satu staviti za potrebe stanovništva“, poručuje Selimović.

A ovaj efekt i uređenost sustava je jako teško postići, pogotovo u državi kao što je Bosna i Hercegovina. Naročito što su u ovoj situaciji i robne rezerve nedovoljne ili nikakve. Zasad, možemo biti samo nijemi promatrači.