Pink sorta rajčice iz Čapljine novi je izvozni hit kada je u pitanju Hrvatska

Za mnoge je bilo iznenađenje kada je koncem ožujka, odnosno po završetku sadnje radnog povrća u zatvorenim prostorima - plastenicima i staklenicima, objavljeno kako se u dolini Neretve očekuje urod od čak 7000 tona rajčica.

S obzirom na enormni skok cijena repromaterijala, realno je bilo očekivati značajniji pad proizvodnje pa je sve zajedno djelovalo kao inat poljoprivrednika prema inflatornim kretanjima.

Ovih dana, inače, završava tromjesečni proizvodni ciklus u zatvorenim prostorima.

Prinos manji oko 20%

''Procjena o 7000 tona rajčica temeljila se na zasađenom na čapljinskom području. No tome nisu pogodovale vremenske prilike. Imali smo 30-ak hladnih noći s temperaturama ispod optimalnih i nekoliko s debelim minusima, što se nepovoljno odrazilo na biljke, pa i prinose. Naše procjene su da je prinos zbog toga umanjen za 20-ak posto, tako da možemo reći kako se ukupni urod rajčica u plasteničkoj proizvodnji u dolini Neretve kretao između 5000 i 5500 tona'', kaže Marijan Brajković, direktor Poljoprivredne zadruge "Matica" iz Višića.

''Berba je zbog vremenskih (ne)prilika kasnila 7-8 dana. U startu je bilo dobro, ali je ubrzo uslijedio udar uvozne robe koji je cijenu domaćih rajčica s oko 2 KM oborio na 1 KM po kilogramu. Pritisak je trajao 7-8 dana. Najbolje su prošli proizvođači čije su rajčice kasnije dozrele. Moram naglasiti kako to krizno razdoblje nije bilo kao nekada kada su se plodovi bacali, cijene su se na koncu zadržale u granicama višegodišnjeg prosjeka. Bilo bi to jako dobro da cijene inputa nisu enormno porasle - od sredstava za prehranu pa do cijena goriva, koje su zbog hladne prve polovine proljeća, a time i potrebe grijanja plastenika "pojele" dobar dio zarade'', dodaje Marijan te upućuje i na neočekivani problem.

''U punoj sezoni, kada se dnevno bralo na desetke tona rajčica, nestalo je nove ambalaže, gajbi za pakiranje, pa smo bili prinuđeni vrhunski proizvod pakirati u rabljene gajbe. Cijena im je prelazila cijenu presadnica. Ova je sezona po mnogočemu bila specifična, no smatram kako su je svi proizvođači završili "s glavom iznad vode". Kako situacija s ranim krumpirima iza kojih je dobra sezona i trešnjama, koje su imale lošu sezonu pokazuje da južna Hercegovina ne može bez izvoza, upitali smo i je li bilo izvoza rajčica'', priča.

''Bilo je značajnog izvoza preko tvrtki koje se time bave. To je ono što smo prelaskom na nove sorte i način uzgoja, kako se kaže, "na dvije grane", priželjkivali. Posebice nas vesele reakcije tržišta, naš proizvod - pink sorta rajčice, bio je tražen. Reakcije hrvatskog tržišta daju nam osnovu da, zahvaljujući kvaliteti i ekološkoj valjanosti, možemo proći i na druga tržišta. Na osnovi toga mogu reći kako bi, ako povučemo prave poteze kao što su prikladna ambalaža i brendiranje, domaće tržište za nas uskoro moglo postati sekundarno'', kaže Brajković.

''To jamči kvaliteta naših pink rajčica, čiji okus ima prizvuk tradicije, ali i ekološka ispravnost. Siguran sam kako u ovom trenutku nadaleko nema boljih rajčica od naših iz doline Neretve'', kaže Brajković, inače jedan od pokretača usvajanja novih sorti i prilagodbe na uvjete čapljinskog kraja, piše Večernji list.

Tražene i paprike

Na tzv. crvene rajčice ne otpada više od 5% ukupnog uroda. Te su sorte izloženije uvoznoj konkurenciji od pink sorti.

''Naše pink sorte okusom i mirisom podsjećaju na stare sorte i zato prolaze. Proizvođači krastavaca ne mogu se baš pohvaliti sezonom za razliku od proizvođača domaće paprike - tzv. čapljinke, koja je stalno tražena'', dodaje Brajković.

Uglavnom, u dolini Neretve, od Ševaš Polja na sjeveru do Svitave na jugoistoku i Gabela Polja na jugozapadu čapljinskog područja, sezona koja se očekivala sa zebnjom donijela je neke nove pomake.

Prioriteti područja s najviše plastenika u BiH bili bi marketing - ambalaža, kalibriranje i brendiranje novih sorti pink rajčica i stare sorte paprika tzv. čapljinke.