Kod Mostara se nalazi mini banka autohtonih sjemena
Kad su se pojavile sorte rajčice, paprika, pšenice ili bijelog luka gdje su plodovi bili skoro svi isti, krupni i na oko lijepi, veoma brzo su se zaboravile sorte koje su uzgajane stotinama godina na našim prostorima. Brzo zaboravljene, ali brzo i poželjene.
Kod hrane koja se uzgaja bitan je ukus, hranjiva svojstva i izdržljivost prilikom rasta ali i nakon ubiranja. Takva svojstva ne možemo baš pripisati sortama koje većinom imamo sada na tržištu.
Mini banka autohtonih sjemena u blizini Mostara
Na imanju koje je u vlasništvu Udruge građana Nešto Više u blizini Mostara grupa zaljubljenika u prirodu već godinama nastoji da skupi što više sjemena starih sorti.
''Tek kad počnemo da tražimo od ljudi da nam poklone sjemena starih autohtonih sorti svi uvidimo koliko ih je malo ostalo i koliko je teško pronaći sjeme za koje domaćin može sa sigurnošću ustvrditi da zna porijeklo'', ističe Maid Maksumić, magistar poljoprivrede, koji radi na imanju Udruge.
Autohtone sorte su otpornije i zdravije od komercijalnih
Stare autohtone vrste su se prilagodile našim prostorima i mogu podnijeti napasnike i bolesti bez nekog posebnog tretmana. Komercijalne sorte su najčešće visokoprinosne i lijepe na „oko“, i zbog toga se i uzgajaju, ali sve drugo što je bitno nije baš njihova odlika. Čak što više komercijalne sorte su manje otporne na bolesti i nametnike te se zbog toga moraju veoma mnogo tretirati raznim kemikalijama koje na kraju sigurno završe na našem stolu i organizmu.
Upravo zbog toga ekipa iz „Nešto Više“ želi da sačuva stare sorte kako bi omogućili da svi oni koji žele da uzgajaju svoju hranu, i da jedu zdravo, to mogu postići bez herbicida, pesticida i vještačkih gnojiva. Konstantno se nastoji prikupiti što više sjemena. Sjeme se čuva ali i dijeli onima koji žele uzgajati takve sorte.
„U klica kući koja se i simbolično napaja električnom energijom dobivenom iz sunca eksperimentiramo s autohtonim sejmenima. Tu sadimo i uzgajamo stare sorte. Nekada čak i ne znamo kakva će biljka i sorta izrasti, i onda ih presađujemo i njegujemo kako bismo dobili još više sjemena.“ navodi još jedan od uposlenih na imanju, Muhamed Garib, dipl. ing. agrikulture.
Pomozite sačuvati autohtona sjemena!
Za čuvanje, uzgoj i skladištenje sjemena potrebna je i određena logistika koju „Nešto Više“ najčešće dobiva od donatora. Jedan od donatora koji trenutno podržavaju rad na imanju jeste CARE International Balkans u okviru projekta "Unapređenje socijalnih usluga kroz jačanje NVO u BiH", a financijski ih podržavaju CARE Češka i Vlada Češke Republike.
Svi oni koji imaju sjeme neke autohtone vrste a željeli bi je sačuvati od zaborava mogu kontaktirati osoblje „Nešto Više“ putem web stranice ili Facebooka UG Nešto Više.
