Izvoz žitarica iz BiH u proteklih šest mjeseci više je nego skroman, dok je istovremeno plasman mlinarskih proizvoda, koji se uglavnom prerađuju od uvoznih sirovina, u zamahu, jer, kako tvrde mlinari, kupci u inozemstvu prepoznaju kvalitetu i sve više traže njihovu robu.
Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH, od januara do kraja lipnja ove godine iz BiH je izvezeno 3,68 milijuna kilograma žitarica u vrijednosti od 2,91 milijun KM, što je osjetno manje u odnosu na isti period prošle godine, kada su u inozemstvo plasirano 15,62 milijuna kilograma žitarica vrijednih 7,42 milijuna maraka.
S druge strane izvoz proizvoda mlinarske industrije, poput slada, škroba, inulina i pšeničnog glutena, bilježi rast, piše Capital.
U prvoj polovini ove godine izvezeno je 23,78 milijuna kilograma ove robe ukupne vrijednosti 17,77 milijuna KM, što je znatno više u odnosu na isti period 2024. godine, kada su ukupno izvezena 19,82 milijuna kilograma u vrijednosti od 14,13 milijuna KM, piše Glas Srpske.
Podaci UNO pokazuju da je ove godine u BiH stiglo 216,208 milijuna kilograma žitarica u vrijednosti od 127,429 milijuna KM, najviše iz Srbije, Mađarske i Hrvatske, dok je izvoz uglavnom bio usmjeren ka Italiji, Hrvatskoj i Srbiji. U istom periodu godinu ranije stiglo je 237,70 milijuna kilograma pšenice “teške” 120,94 milijuna KM.
Kada je riječ o proizvodima mlinarske industrije, najviše je uvezeno iz Srbije, Hrvatske i Austrije, dok su domaći mlinarski proizvodi najčešće završavali na tržištima Turske, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača u RS Stojan Marinković istaknuo je za “Glas” da poljoprivrednici već godinama upozoravaju na prekomjeran uvoz i niske cijene domaće pšenice, koja se sve teže prodaje na tržištu.
''Konstantan uvoz ugrožava našu proizvodnju otkad je na snazi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i CEFTA. To je urađeno na našu štetu i mi već godinama trpimo posljedice. Dok druge zemlje štite svoje proizvođače odmah pojavom tržišnog viška, mi se držimo procedura i čekamo. Umjesto toga trebalo bi da prepisujemo modele zaštite domaće proizvodnje, jer nemamo dovoljno ni žitarica ni drugih osnovnih poljoprivrednih proizvoda'', naglašava Marinković.
On dodaje da bi uvođenje prelevmana, makar sezonskih, u velikoj mjeri pomoglo domaćim ratarima, kao i premije i druge mjere podrške, jer u suprotnom proizvođači gube i volju i zanimanje za širenje proizvodnje.
S druge strane, iz mlinarske industrije stižu potpuno drugačije slike. Komercijalista u bijeljinskom poduzeću “Stojanović i sin” Tanja Stojanović kaže da već godinama imaju sigurne kupce u inozemstvu koji cijene kvalitetu njihovih proizvoda.
''Najviše brašna plasiramo u Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku. I pored svjetskih turbulencija suradnju sa stranim partnerima nismo gubili. Za domaće tržište proizvodimo i stočnu hranu, ali sirovinu uglavnom uvozimo iz Mađarske, dok manje količine nabavljamo od domaćih proizvođača'', istaknula je Stojanovićeva.
Slična iskustva dijele i u kompaniji “Mlin Majić” iz Odžaka. Voditelj prodaje Milorad Gvozdenović kaže da se zanimanje inozemnih kupaca ne smanjuje.
''Pitanja iz inozemstva stižu gotovo svakodnevno. Najviše robe izvozimo u Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, a planiramo i izvoz u Tursku. Potražnja je najveća za kvalitetnim brašnom, posebno namjenskim, poput oštrog TIP 400. Upravo zbog toga uvozimo pšenicu iz Mađarske, jer domaće količine ne zadovoljavaju potrebe, ni po kvalitetu i ni po količini'', naglašava on.
Ipak, dodaje, da im je, usprkos velikom izvozu, domaće tržište i dalje prioritet.
Milorad Gvozdenović ističe da kompanija “Mlin Majić” u posljednje tri godine ima i vlastitu, takozvanu primarnu proizvodnju, ali aktivno otkupljuje i domaću pšenicu od svojih kooperanata.
''Ova godina će, po svemu sudeći, biti rekordna. Dogovorili smo se o otkupu između 9.000 i 10.000 tona domaće pšenice, koju će nam isporučiti kooperanti sa područja Odžaka, Modriče, Šamca i Orašja'', rekao je on.
Kada je riječ o otkupnoj cijeni, pšenica se klasificira po kvalitetu pa tako za premijum klasu plaćaju 49 feninga po kilogramu, za prvu klasu 40 feninga, drugu 37, a treću klasu 34 feninga po kilogramu.
