Biljkom koju imamo i u Hercegovini nekada se mjerilo zlato, a dobra je za srce i imunitet

U davna se vremena rogač smatrao hranom za stoku. No, kad je zavladala velika glad, ljudi su morali donijeti tešku odluku – poklati stoku ili podijeliti hranu s njom. Kad su, s nevjericom, sami probali rogač, iznenadio ih je njegov okus i blagotvorno djelovanje. Tako je rogač ušao u ljudsku prehranu – i ostao.

Stablo s Mediterana koje živi 200 godina

Rogač ili roščić (Ceratonia siliqua) je zimzeleno stablo ili grm podrijetlom s Mediterana. Uzgaja se tisućama godina, a cijenjen je ponajprije zbog svojih jestivih plodova – mahuna koje, kad sazru, mogu dugo ostati upotrebljive. Cvate od rujna do listopada, a plodove počinje davati tek osme godine. 

Njegovo sjeme je čvrsto, glatko i sjajno, veličine oko 8–12 mm, i upravo ono ima iznimno važnu ulogu u povijesti.

Karat potječe od rogača

Drevni narodi Bliskog istoka primijetili su da sjemenke rogača imaju gotovo istu težinu. Zbog toga su ih koristili kao mjerilo mase za zlato i drago kamenje. Riječ "karat", kojom se mjeri čistoća zlata, potječe upravo od grčke riječi keration, što označava sjeme rogača. Zlatni rimski novčić solidus težio je koliko i 24 rogačeve sjemenke – otuda i izraz "24-karatno zlato".

Postoje i pretpostavke da se rogačevo sjeme u davnoj prošlosti koristilo kao sredstvo plaćanja.

Prirodno bogatstvo zdravlja

Rogač je prava riznica hranjivih tvari: sadrži vlakna, prirodne šećere (glukozu i fruktozu), vitamine A, B-kompleksa, C i E, te minerale poput kalcija, kalija, magnezija, mangana, bakra, cinka i selena. Njegovi antioksidansi pomažu u borbi protiv kroničnih bolesti, jačaju imunitet, poboljšavaju probavu, čuvaju zdravlje srca i pomažu u regulaciji šećera u krvi.

Vjeruje se i da usporava starenje te prirodno izbjeljuje zube. Zbog svog blagog i slatkog okusa, često se koristi kao prirodni zaslađivač, a mljeveni rogač može zamijeniti kavu, kakao ili čokoladu.

Zabilježeni su i pozitivni učinci kod osoba alergičnih na mahunarke, a prehrana rogačem spominje se i u Bibliji – u priči o izgubljenom sinu.

Legenda o gladi i hrani dostojnoj stola

Najviše rogača danas proizvodi Portugal, a značajne količine dolaze i iz Maroka, Turske i Grčke. I u Hercegovini se rogač tradicionalno uzgaja i koristi – ne samo u prehrani nego i za aromatiziranje rakije.

Legenda kaže da su ljudi u doba velike gladi bili prisiljeni birati između klanja stoke ili konzumacije hrane koja je do tada bila namijenjena upravo toj stoci. Kad su probali rogač – sumnjičavo i nevoljko – oduševio ih je i okus i učinak.

Od tada je rogač postao sastojak i najsvečanijih jela i kolača – s punim pravom.