U svijetu agronomije, često koristimo izraz koji plaši svakog iskusnog proizvođača, a to je geometrijska progresija.
Ako ste se pitali što to zapravo znači za vašu rajčicu ili papriku, odgovor je jednostavan, ali surov: to je brzina kojom jedan mali, zanemariv problem postaje potpuna katastrofa.
Zamislite da u vaš plastenik uđe jedna lisna uš ili jedna spora plamenjače. Da se oni razvijaju "normalno" (zbrajanjem), imali biste vremena za kavu, odmor i planiranje.
Međutim, u idealnim uvjetima plastenika, gdje je toplo, vlažno i nema prirodnih neprijatelja, priroda ne zbraja, ona množi.
Ako se jedan štetnik podijeli ili razmnoži na dva, a te dva na četiri, u samo nekoliko dana brojka skače s desetica na tisuće.
To je geometrijska progresija. To je onaj trenutak kada u ponedjeljak vidite jednu točkicu na listu, a u četvrtak vam je cijeli plastenik "izgorio".
Zašto je ovo opasnije u zatvorenom nego na otvorenom polju?
Zato što je temperatura idealna pa štetnicima ne treba energija da prežive hladnoću, svu snagu troše na reprodukciju.
Zatim, tu je i vlaga. Visoka vlažnost zraka je "autoput" za širenje gljivičnih oboljenja.
Ono što nedostaje su predatori, odnosno neprijatelji. U prirodi bi, na primjer, bubamara pojela tu prvu uš. U plasteniku, ta uš je "kraljica" koja se nesmetano širi.
• Dnevna kontrola: Svako jutro pregledajte naličje, donju stranu lista (tamo sve počinje).
• Ljepljive ploče: One nisu tu samo da hvataju kukce, već da vam kažu da je "prva tura" stigla.
• Reagirajte na prvu: Ako primijetite bolest na jednoj biljci, ne čekajte da se zarazi cijeli red. Uklonite odmah taj list ili biljku te napravite zaštitu.
Zaključak je ovdje jasan, u plasteniku se ne borite protiv kukaca ili gljivica, borite se protiv vremena. Kada shvatite da se neprijatelj množi geometrijskom progresijom, shvatit ćete i zašto je onaj tko reagira odmah - jedini koji na kraju sezone ima što ubrati.