Ako ste tek posadili rajčice i mislite da ste završili posao, tu ste se prevarili. Rajčice nakon sadnje mogu krenuti rasti "kao lude", ali isto tako mogu potpuno stati, a razlog su samo tri stvari koje gotovo svi rade.
Možda ih zalijevate previše, možda ih uopće ne hranite kako treba, a možda već gubite bitku s bolestima, a da toga niste ni svjesni.
"U ovom videu pokazujem tri greške koje uništavaju urod i, što je najvažnije, kako ih izbjeći", ističe autor videa.
Prva i najčešća greška je pogrešno zalijevanje. Najveći problem je što većina ljudi zalijeva svaki dan, a to je velika pogreška.
Rajčicu treba zalijevati ili sustavom kap po kap, ili dubinski svaka dva do tri dana, bez svakodnevnog zalijevanja.
Ako rajčicu zalijevate svaki dan, korijen ostaje na površini i ne razvija se kako treba. To je početna greška, najbanalnija, ali se mora izbjeći.
Druga ogromna greška je nedostatak prihrane. Ljudi posade rajčicu, misle da je zemlja dovoljna, ali istina je da bez hrane nema ni uroda.
Rajčica je jedna od najzahtjevnijih biljaka. Ako je ne hranite, preživjet će, ali neće dati svoj maksimum.
U ovom videu koristimo neku početnu prihranu koja se radi tako da se doda stajnjak, drveni pepeo i kore od banane u 100 litara vode.
Dodajemo četiri do pet lopata stajnjaka, a kao alternativa može se koristiti organski peletirani pileći gnoj ili organski peletirani konjski gnoj. To je odlično, a stajnjak je osnova svega jer sadrži dušik, koji je ključan za početni kvalitetan rast nakon sadnje.
Biljka brzo počinje dobivati snagu i zelenu masu.
Drveni pepeo je također izniman za rajčice. Mnogi kažu da je to zlato za rajčice jer je pun kalija i kalcija. To znači jači korijen, bolje cvjetanje i kasnije veće plodove.
Kore od banane su prirodan izvor kalija i fosfora. Pomažu biljci da bolje krene, da bolje zametne plodove i spriječe opadanje cvijeta.
Sve to se miješa u oko 100 litara vode. U ovom slučaju koristi se stara kada koja je pronađena, ali možete koristiti bačve, kante ili bilo što što imate.
Ova otopina se ne koristi direktno, nego se razrjeđuje: 1 litra ove otopine na 10 litara vode, pa se zalijeva.
Zalijeva se svakih pet do sedam dana, otprilike pola litre po biljci ili čak manje.
To je u osnovi početna prihrana. Izvrsna je i za početak i za snažniji rast rajčica. S ovim nema greške. Zalijeva se svakih pet do sedam dana ili čak svakih 10 dana. Sve ovisi što želite postići, ali najvažnije je da se ne zalijeva po listu i to je to.
Sada dolazimo do treće greške. A to je nedostatak zaštite. To je možda i najopasnije.
Većina ljudi reagira tek kada vide bolest, a tada je već prekasno.
Biljke su, kao što znate, vrlo osjetljive. Bolest se razvija jako brzo.
U ovom slučaju koristi se organska otopina: baza je 1 litra vode, zatim se dodaje 250 ml mlijeka. Nakon toga dodaju se dvije žlice sode bikarbone i 15 kapi joda.
Mlijeko stvara tanki zaštitni sloj i sadrži prirodne spojeve koji pomažu razvoju gljivica, ali ujedno pomažu biljci da bude otpornija.
Soda bikarbona mijenja pH vrijednost na površini lista, a gljivice, uključujući plamenjaču, ne vole takve uvjete. Praktički im onemogućuje razvoj.
Jod djeluje kao blagi antiseptik, pomaže suzbijanju bakterija i dodatno jača biljku.
To je jedna od klasičnih otopina koja se može koristiti na mnogim biljkama. U različitim varijantama koristi se i za zaštitu paprike, rajčice i krumpira. O tome ćemo pričati u jednom od sljedećih videa.
Sve se pomiješa, a kasnije se razrijedi s 5 litara vode i spremno je za prskanje.
Prskanje mora biti kao fina maglica, a ne da curi s lista. Cilj je stvoriti tanki zaštitni sloj, a ne „okupati“ biljku.
Najbolje je prskati rano ujutro ili kasno navečer. Prska se gornja i donja strana lista.
U principu, to možete raditi svakih 7 do 10 dana ili ako se najavljuje kiša, kao preventiva protiv bolesti.
Ako izbjegnete ove tri greške, vaše rajčice će izgledati kao u ovom videu — velike, zdrave i spremne za konzumaciju cijelo ljeto.