Nekadašnja Jugoslavija bila je industrijski div i jedno od rijetkih socijalističkih društava koje je uspješno trgovalo i s Istokom i sa Zapadom.
Od brodogradilišta do prehrambene industrije, jugoslavenski proizvodi stizali su na tržišta diljem svijeta – od Europe, preko Afrike, pa sve do Južne Amerike.
BiznisInfo.ba donosi pregled najpoznatijih proizvoda i industrija kojima je Jugoslavija gradila svoj imidž na svjetskoj sceni.
Kada se pomisli na jugoslavenski izvoz, mnogi prvo pomisle na Zastavu iz Kragujevca. Modeli poput Fiće (Zastava 750) i Stojadina (Zastava 101) prodavali su se diljem Istočne Europe, dok je Yugo stigao i na američko tržište.
Poseban uspjeh bio je 1980-ih kada je Yugo GV postao najjeftiniji automobil u SAD-u. Iako je često bio predmet šala, Yugo je bio prvi automobil iz socijalističkog bloka koji se prodavao u Americi.
Jugoslavija je bila brodograđevna sila, a posebno su se isticala brodogradilišta u Puli, Splitu i Rijeci. Uljanik je proizvodio tankere i putničke brodove koji su plovili svjetskim morima, često za naručitelje iz Zapadne Europe i s Bliskog istoka.
Jugoslavenska brodogradnja bila je među prvih pet u svijetu po kapacitetu, a brodovi su izvozili ne samo tehnologiju, već i znanje domaćih inženjera.
Već 1970-ih Gorenje je izvozilo štednjake, hladnjake i perilice rublja u Njemačku, Austriju i druge zemlje Zapadne Europe. U to vrijeme Gorenje je predstavljalo most između socijalističkog Istoka i zapadnih potrošača, nudeći kvalitetu po nižoj cijeni.
Sarajevski Energoinvest bio je simbol tehnološke moći Jugoslavije. Tvrtka je projektirala i gradila elektroenergetske sustave, naftovode i tvornice u više od 50 zemalja. Najveći projekti realizirani su u Africi, Aziji i na Bliskom istoku, a proizvodi Energoinvesta izvozili su se čak i u SAD.
Energoinvest je bio jedan od rijetkih primjera tvrtke iz socijalističke zemlje koja je ravnopravno konkurirala zapadnim korporacijama.
Tvornica Borovo iz Vukovara bila je među najvećim proizvođačima obuće u Europi. Njezine tenisice Startas, elegantne Borosane, pa i čizme izvožene su diljem Istočne Europe i Bliskog istoka. Osamdesetih godina Borovo je godišnje proizvodilo više od 20 milijuna pari obuće, a značajan dio završavao je na stranim tržištima.
Omiška tvornica Galeb, zajedno s Planikom, Varteksom i drugim tekstilnim gigantima, opskrbljivala je domaće i strano tržište. Galebove majice bile su poznate po jednostavnom dizajnu i kvaliteti, a izvozile su se u zemlje Bliskog istoka, Skandinavije i Zapadne Europe. Jugoslavenski tekstil bio je tražen jer je spajao kvalitetnu proizvodnju i povoljnu cijenu.
Hrvatska INA bila je ključni igrač u regionalnoj naftnoj industriji. Jugoslavija je izvozila naftne derivate i plin, a INA je imala strateške ugovore s državama poput Iraka, Libije i Egipta. Osim goriva, tvrtka je izvozila tehnologiju i znanje, što je Jugoslaviji donosilo devizne prihode.
Jugoslavenska prehrambena industrija imala je svoje izvozne adute, poput:
Malo je poznato da je Jugoslavija proizvodila i avione. Tvornica Soko iz Mostara izrađivala je borbene avione, dok je Utva iz Pančeva proizvodila lake sportske i vojne letjelice. Ovi proizvodi izvoženi su u zemlje nesvrstanih, posebno u Afriku i na Bliski istok, što je Jugoslaviji donosilo i politički utjecaj.
Osim industrijskih proizvoda, Jugoslavija je izvozila i kulturu:
Tri su ključna razloga:
Jugoslavenski proizvodi nisu bili samo roba – oni su predstavljali državni identitet i ekonomski ponos. Iako su mnoge tvornice nestale u tranziciji i ratovima 90-ih, njihova ostavština živi kroz sjećanja, stare reklame i poneki proizvod koji je preživio turbulentna desetljeća.
