Godina kada se počinjalo nazirati svjetlo na kraju tunela

Godina 2012. vjerojatno je najbolja od posljednje četiri krizne godine u Europskoj uniji, ali s obzirom na izazove koji je čekaju sljedeće godine pred njom je još dug put da bi se moglo reći da je kriza prevladana.

Pritisnute financijskom i dužničkom krizom koja je zaprijetila i samom opstanku zajedničke valute eura, zemlje članice su se tokom protekle godine ozbiljno prihvatile posla na cjelovitom remontu Ekonomske i monetarne unije (EMU), koja je dobro funkcionirala samo do prve krize.

Godina na izmaku mogla bi se ubuduće označavati prijelomnom za slamanje krize, godina kada se počinjalo nazirati svjetlo na kraju tunela. Odluka Europske centralne banke da kupuje obveznice zemalja s dužničkim problemima, uspostava Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), trajnog fonda za pomoć zemljama u financijskim poteškoćama, koji je ove godine postao operativan, financijska pomoć španjolskim bankama, dogovor o Grčkoj, više mjera kojima se uklanjaju nedostaci u ustroju eurozone povećali su povjerenje u budućnost zajedničke valute i smanjili opasnost od raspada. Krajem godine dogovoren je jedinstveni mehanizam za nadzor banaka u eurozoni, prvi korak u uspostavi bankovne unije.

Veliki korak prema tješnjim integracijama EU je poduzeo u martu potpisivanjem Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj politici, tzv. fiskalnog pakta, koji uključuje stroža proračunska pravila i automatske sankcije za one koji ih krši.

Budući da nije bilo konsenzusa da se to provede kroz promjene ugovora, odlučeno je da se to učini potpisivanjem međuvladina sporazuma koji stupa na snagu kada ga ratificira 12 zemalja članica eurozone. Sporazum je 2. ožujka potpisalo 25 zemalja članica, sve osim Velike Britanije i Češke. Do sada ga je ratificiralo 16 zemalja članica i on stupa na snagu 1. siječnja 2013. godine.

Fiskalni pakt bi trebao biti kočnica za dugove. Zemlje potpisnice su se obavezale da će voditi uravnoteženu proračunsku politiku, zaustaviti rast dugova i početi ih smanjivati. Odredbe da strukturni proračunski manjak ne smije prelaziti 0,5 posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a zemlje članice trebale bi ugraditi u svoje ustave ili u zakone koji imaju ustavnu snagu. U slučaju kršenja dogovorenih pravila slijedile bi kazne. Iznimke od "zlatnog pravila" moguće su samo u vanrednim situacijama koje su izvan kontrole države članice i to privremeno i ako to privremeno odstupanje ne ugrožava srednjoročnu fiskalnu održivost.

Za nadzor poštivanja "zlatnog pravila" bit će nadležan Sud Europske unije. Europska komisija će podnositi izvještaj o tome jesu li zemlje članice u svoje zakonodavstvo unijele "kočnicu za dugove", a jedna ili više zemalja moći će tužiti drugu članicu koja bude kršila pravila.

Sam fiskalni pakt ne rješava aktualnu krizu, nego može pomoći u sprječavanju budućih kriza.

Sredinom godine, kamate na talijanske i španjolske obveznice obarale su sve rekorde i postojala je stvarna opasnost od izlaska Grčke iz eurozone. Situacija se smirila u augustu kada je Europska centralna banka najavila da će kupovati u neograničenim količinama obveznice zemalja koja su pod pritiskom financijskih tržišta, pod uvjetom da donesu i provode reformske programe poput zemalja koje su zatražile financijsku pomoć. To je snizilo troškove zaduživanja, stanje se normaliziralo, a prinosi na 10-godišnje državne obveznice Italije, Španjolske, Portugala, Irske i Grčke znatno su pali.

Pod pritiskom krize, čelnici zemalja članica zadužili su na samitu u junu predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya da za prosinački samit razradi pojedinosti i konkretne smjernice s vremenskim rokovima za uspostavu istinske ekonomske i monetarne unije, u kojoj bi se uklonili nedostaci koje je kriza izbacila na svjetlo dana.

On je to i učinio, ali su čelnici na samitu u decembru znatno razblažili njegove prijedloge i dublje reforme ostavili za kasnije. Promjena raspoloženja prema reformama pripisuje se u prvom redu izostanku pritiska s financijskih tržišta i činjenici da njemačku kancelarku Angelu Merkel u rujnu sljedeće godine očekuju parlamentarni izbori. Mnogi ističu da stoga ne treba očekivati velike pomake dok ne prođu njemački parlamentarni izbori te izbori za Europski parlament, koji će se održati nekoliko mjeseci kasnije u proljeće 2014. godine.

Nakon dogovora o prvom stupu bankovne unije, jedinstvenom nadzornom mehanizmu za nadzor banaka u eurozoni, sljedeće godine EU će se usredotočiti na drugi stup, uspostavu jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka. Jedinstveni nadzorni mehanizam zasigurno je najlakši dio u uspostavi bankovne unije, puno teži posao predstoji oko jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka te oko zajedničkog sustava jamstava za bankovne pologe.

Ni oko prvog stupa, jedinstvenog nadzornog mehanizma, nije još sve riješeno. Potrebno je donijeti odluku kada će biti moguća izravna dokapitalizacija banaka iz ESM-a, čime bi se prekinula "pupčana veza" između banaka i državnih proračuna, koja je jedan od glavnih uzroka velikog rasta javnih dugova u pojedinim zemljama članicama.

Čelnike EU-a već u veljači sljedeće godine čeka težak ispit kada bi trebali dogovoriti Višegodišnji proračunski okvir za razdoblje 2014-2020. godine. Pred eurozonom još je niz potencijalnih problema, poput mogućnosti da Španjolska zatraži program pomoći za financiranje svojih dugova.

Mimo institucionalnog preuređivanja eurozone, ostaje najvažnije pitanje - kako pokrenuti rast, koji jedino osigurava financijsku stabilnost.