Poduzetnik iz Luxembourga Ivan Žilić, za kojega se nagađa da posjeduje imovinu vrijednu više od 20 milijardi eura, ne odustaje od ulaganja u BiH, ali ni od kupovine Hypo banke.
U intervjuu za Dnevni avaz rekao je kako je spreman za Bosnu i Hercegovinu u svakom trenutku dati pet milijardi eura ''ali preko vlade" te da intenzivno pregovara s austrijskom vladom o kupnji banke za koju je spreman izdvojiti 2,7 milijardi eura.
"Ako bude nešto više u ponudi, spreman sam dati i veću cijenu", kazao je Žilić, koji svoju financijsku snagu ilustrira činjenicom da je u Luxembourgu prošle godine na ime poreza na obrt platio milijardu i 70 milijuna eura.
Žilić, podrijetlom iz Vareša u središnjoj Bosni, tvrdi kako je "Hypo banka" bez obzira na sve probleme koji je opterećuju vrijedna investiranja.
"Banka je zdrava ako više nema upliva politike", kazao je Žilić objašnjavajući kako još uvijek čeka odgovor austrijske vlade na ponudu koju je dao te kako se nada kako će on uslijediti u narednih petnaestak dana.
Žilić je istaknuo kako "Haypo banku" želi kupiti jer bi na taj način sam sebi otvorio vrata za dodatno investiranje u BiH, za što je spreman izdvojiti čak pet milijardi eura. Rekao je kako je najizglednije investiranje u gradnju autocesta.
On ocjenjuje kako je kupnja banke jedini način za ulazak na tržište BiH jer sadašnje vlasti u našoj ne pokazuju nikakvu inicijativu za privlačenje inozemnog kapitala, a dodatna je poteškoća suviše kompliciran ustroj države u kojemu se ne zna tko je za što odgovoran.
Žilić je ponovio tvrdnju da ga je predsjednik Živko Budimir pokušao prevariti, te da je i to bio razlog zašto se odlučio na kupovinu austrijske Hypo Banke. Sastao se, kako tvrdi, i sa Zlatkom Lagumdžijom, koji mu je navodno obećao diplomatsku putovnicu BiH. Žilić tvrdi da je u kontaktima s premijerom BiH Vjekoslavom Bevandom, predjedateljem Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, te premijerom Federacije BiH Nerminom Nikšićem.
Istaknuo je kako želi da svaki cent koji želi uložiti u BiH ide preko bankarskih računa, da sve bude pod kontrolom državnih vlasti kako se ne bi mogao prati novac.