Rast cijena nafte obično dovodi do poskupljenja hrane, no ekonomisti upozoravaju da nema potrebe za paničnom kupnjom i stvaranjem zaliha.
Cijena sirove nafte Brent u posljednjim tjednima premašila je 100 dolara po barelu, nakon što je u siječnju bila oko 60 dolara, zbog poremećaja uzrokovanih sukobom s Iranom i otežanim prometom kroz Hormuški tjesnac, kojim prolazi oko petine svjetske nafte.
Više cijene nafte povećavaju troškove u cijelom lancu opskrbe hranom – od goriva za poljoprivredu i proizvodnju gnojiva do transporta i hlađenja. Ipak, taj se učinak ne prenosi odmah na krajnje potrošače.
Prema istraživanju platforme Omnisend, oko 48 posto potrošača već kupuje određene proizvode u većim količinama zbog očekivanog rasta cijena. Međutim, ekonomisti upozoravaju da takvo ponašanje može imati suprotan učinak, jer povećana potražnja dodatno opterećuje opskrbne lance i potiče rast cijena.
Stručnjaci ističu da se promjene ulaznih troškova, poput cijene nafte, na cijene hrane prenose postupno i neravnomjerno. Pojedina poskupljenja, osobito kod kvarljive robe, mogu se pojaviti u roku od nekoliko tjedana, dok se puni učinak obično razvija kroz dulje razdoblje, često tijekom nekoliko mjeseci.
“Neće se to dogoditi preko noći”, navodi ekonomist David Ortega, dodajući da značajniji rast cijena hrane nastupa tek ako više cijene nafte potraju dulje vrijeme.
Razlog sporijeg prijenosa cijena leži u složenosti opskrbnog lanca. Energija čini tek mali dio ukupne cijene hrane, a troškovi se prenose kroz više faza prije nego što dođu do potrošača. Proizvođači često ne povećavaju cijene odmah, već prvo smanjuju promotivne akcije ili apsorbiraju dio troškova.
Zbog toga stručnjaci savjetuju da se izbjegava stvaranje zaliha, jer nagli rast potražnje može stvoriti privid nestašice i dodatno pogurati cijene prema gore.
Ako visoke cijene nafte potraju mjesecima, njihov će se utjecaj na cijene hrane postupno više osjećati u trgovinama.
